Buka

Da li postoji nova „kultura besa“ kao reakcija na trenutnu ekonomsku i političku krizu? Kuća svetskih kultura u Berlinu ispituje kako bes može da prikaže budućnost. Kada ljutnja postaje bes, osveta i nasilje?

Iznenađujuće nezapaženo je prošla promjena srbijanske karakterizacije rata u Bosni i Hercegovini. Bošnjačka javnost upinjala se posljednjih petnaestak godina da dokaže agresiju istočnog susjeda tokom prve polovine devedesetih i kada se po prvi put iz zvaničnih srbijanskih institucija pravno internacionalizira protekli rat, bošnjačka javnost zauzeta je sudbinom jednog pojedinca i potpuno ignoriše ovu važnu činjenicu. Da li je vaznija individua, makar i bivši član predsjedništva, ili bi za budućnost značajnije bilo da se uspostave istine o najvećoj savremenoj tragediji ove države.

Industrija alata, Bilećanka - ovo su nekada bili ugledni hercegovački privredni kolektivi koji su zapošljavali nekoliko hiljada radnika i takmičili se ko će biti uspješniji. Danas, ovo su sve propala preduzeća sa desetinama miliona dugova i hiljadama radnika koji su ostali na ulici bez ikakvih prava.

A pred izlazak iz
Masovne grobnice.
Ta djeca
Vrate jedno drugom
Pozajmljene košulje.

Dosadašnja direktorica Sektora za emitovanje regulatorne Agencije za komunikacije, Dunja Mijatović, neki dan je imenovana na mjesto predstavnice za slobodu medija OSCE-a u Beču. Dunja je prva žena na ovom visokom položaju i prva osoba koja dolazi iz neke zemlje koja nije članica Evropske unije.

Dok "vojska" nezaposlenih, evidentiranih na zavodima za zapošljavanje, čeka da im bude obezbijeđen posao, malo je među njima onih koji, zbog aktuelne krize, vjeruju da će jednog dana biti pozvani na neko upražnjeno radno mjesto.

U Hrvatskoj je velik broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati kojima moramo omogućiti slobodu vjere, a njihovoj djeci nesmetano pohađanje pravoslavnog vjeronauka.

Oduvek sam mislio da Horkhajmer i Adorno preteruju kada tvrde da je prosvetiteljstvo totalitarno. Cela ta zavrzlama sa proglašavanjem racionalnosti modernim mitom ili modernom zamenom za mit u Dijalektici prosvetiteljstva nekako mi nije štimala, da ne govorimo o tome da mi Frankfurtska škola nikad nije bila naročito simpatična. A onda se desila Bolonja. Po Horkhajmeru i Adornu, za prosvetiteljstvo važi da sve što se ne može svesti na broj, jednostavno ne postoji. Prosvetiteljstvo, kažu ovi autori, “izjednačava mišljenje i matematiku”[1], ono teži da po svaku cenu učini svet izračunljivim – sve se može prebrojati, objasniti, izraziti u brojkama. Baš kao u Bolonjskom procesu. Bolonja želi da niveliše sve, da izračuna sve: opterećenje studenata, broj uloženih sati rada, broj kurseva, sve do poslednje stranice. Čak i ako predstavlja problematičnu teoriju modernosti, Dijalektika prosvetiteljstva nudi izvrsnu teoriju Bolonje.

Evropski parlament bi trebalo da izrazi duboku zabrinutost zbog nestabilne političke klime i nedostatka zajedničke vizije dva entiteta u BiH, navodi se u izvještaju izvjestioca Evropskog parlamenta za BiH Doris Pak.