Postoji mnogo teorija koje objašnjavaju ovaj fenomen. Prema jednoj od njih, masovni nestanci Srba zapravo su samo krajnja konzekvenca političke strategije s kraja osamdesetih, kada je intelektualna krema Srbije osmislila projekt „svi Srbi u jednoj državi“. Projekt je bio brižno i pažljivo pripremljen, sudjelovale su u njemu najumnije srpske glave, i do danas je potpuno nejasno kako je došlo do te sitne, glupave, ali kobne greške: u svih gotovo hiljadu i pol godina pamćene historije Srba samo tada, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, svi su balkanski Srbi zaista živjeli u jednoj državi
Iako Paul Thomas Anderson i David Fincher nisu dovoljno izgrađeni autori da bismo njihove opuse opisali kao apartnije ili najapartnije, njih dvojicu, sudeći po stvaralačkim načelima prezentovanim u prva tri ( ''Hard eight'', '96 ; 'Noći bugija'', '98; ''Magnolija'', '00 ) tj. četiri ( ''Alien 3'', '92 ; ''Sedam', '95; ''Igra'', '97; ''Klub boraca'', '99) filma, sasvim sigurno možemo dovesti pod etiketu filmskog arheologa. Ovaj, kao i, uostalom, pojmovi filmske erudacije i filmofilije, stvoreni su i definisani tek tokom, za Andersona i Finchera izuzetno značajnog, francuskog novog talasa. Značajnog ne po razrješenju problema impotencije i stagnacije poratne evro kulture, već po stvaranju sinkretičkog filmskog modela oslonjenog koliko na originalnost i inovativnost toliko i na tradiciju .
Izjava Milorada Dodika da je granatiranje tuzlanske Kapije 1992. godine, u kojemu je poginulo više od sedamdesetoro mladih ljudi i djece, bilo inscenirano od bošnjačke vojske, te da su "navodne žrtve" bile dovezene iz kampa za obuku u Živinicama - gdje je beskrupulozna Armija BiH uvježbavala valjda tuzlansku djecu i djevojčice za specijalne operacije - nije vrijedna niti zajebavanja. I to ne samo iz pijeteta prema sedamdeset mladih života.
U opusima izvjesnih autora češće neuspješno, rjeđe uspješno simbiozu dožive suprostavljene ideje bioskopa i kino klubova, ideja podvrgnutosti priči sa mogućnošću široke (šire, najšire) medijske prezentacije i ideja anonimnog slobodnog izražavanja neograničenog bilo čim, sem režiserovim sposobnostima. S jedne strane tu su nedovoljno edukovani Evropljani koje vjekovni kulturni teret i snobovski elitistički odnos spram jenkijevskih arhetipova (mada je elitizam svakako usađen u Evropljane) koji nose nad svojim stvaralačkim personama onemogućava u potpunom razumjevanju filmskog medija, te isfrustrirani Amerikanci koji u svom suviše žučnom i nepromišljenom distanciranju od blockbusterovskih termina dolaze do patetike od koje su, u prvom redu, i bježali.
Kako je Holywood napredovao u svom probražavanju u centar filmske manufakturne proizvodnje, pojavio se i nusproizvod karakterističan upravo za prostor tog djela grada anđela. Naime, obrnuto proporcionalno navedenoj metamorfozi, počevši od stvaranja studijskog sistema, uloga reditelja u stvaranju filmskog djela se približavala beznačajnosti do onog trenutka kada je on postao jedno od imena na uvodnoj ili odjavnoj špici. (Sumanuti Monti Pajtonovci su nam podarili specifični komentar u Svetom gralu, tako što su ispod directed by ispisati gomilu raznovrsnih lama).
Posljednjih mjesec dana na djelu je sveopća medijska mobilizacija u ime predstojećih blagdana. Estradne zvijezde nam otkrivaju tajnu mirnog Božića i daju recepte za sreću, popularni novinski psiholozi nude savjete za doček sigurnijeg Božića i izbjegavanja neželjenih frustracija, sandučići za poštu su više nego inače zatrpani božićnim anesteticima crveno-zelenog dizajna. Proizvedena je kolektivna strepnja i ponuđena su rješenja za preživljavanje.
Mostarska panika, civilizacije, četvrti jahač apokalipse, krađa bicikla, ruski radio, Abu Hamza, metak u stomak, zakonski jezik i jezički zakon, rudarski brezobrazluk, eksplozivna banjalučka mladost, tjelesna ekstenzija, kolofaust, budžet, Finci, nužad i potreba mala i velika, gipsani udar, suživot, crkvena škrabica, NN, šepavi Adelmo, strani metalno tijelo, Sergej Sergejević i novo auto, ciganluka na sve strane...
Tačno u podne,24.decembra, predsjednik Trgovačkog suda Branka Pleskalt je objavila rješenje o pokretanju stečaja u "Pevecu". Ona je imenovana za stečajnog suca, a dužnost stečajnog upravnika je povjerena Darku Šketu. Sazvano je prvo ročište za 9.mart 2010. godine do kada će se i saznati više o visini potraživanja i broju povjerilaca.
Javno preduzeće "Srbijagas" kupilo je za 1.100.000 eura akcije "Kosig Dunav osiguranja" iz Banjaluke i time postalo vlasnik oko 14 odsto akcija ove firme, kćerke beogradskog "Dunav osiguranja". Kako piše beogradski nedjeljnik NIN, u "Srbijagasu" nisu željeli da odgovore na pitanja da li je i zašto "Srbijagas" kupio banjalučki "Kosig Dunav osiguranje" i da li je za ovu transakciju postojala neophodna saglasnost Upravnog odbora "Srbijagasa" i Vlade Srbije.