„Svijet bez granica“, „svjetski poredak“ i ovima slični izrazi čine se tako jako nevjerovatnima onda kad sam, da bih posjetila vlastitog oca, dužna pokazati pasoš na dvije granice u toku vožnje koja traje ne duže od pet časova. Ukoliko sam odlučila iz Beograda otputovati i do Skopja, kako bih posjetila prijatelje, eto je i srbijansko-makedonska granica. Budući da sam s navedenim prijateljima planirala kupovinu jeftinih odjevnih predmeta u Sofiji, čeka me još jedno pokazivanje putne isprave. Ovoga puta nezgodnim bugarskim policajcima i, ne rijetko, -kama. Svakih 100 km neko mi traži pasoš na uvid. O kakvoj mi to unifikaciji svijeta govorimo?
„Tražeći ponovno fokusiranje „na mehanizme kojima se postižu ne tek skromna poboljšanja nego veliki iskoraci ka održivom prosperitetu“, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je utvrdio šest strateških ekonomskih oblasti - hidroenergetski potencijali, turizam, šumarstvo, poljoprivreda, informacijski autoput i cestovna infrastruktura - koji bi, kao što je rekao, mogli postati 'temelji stvarnog prosperiteta' ". Reče on. Reče i ništa ne reče. To su, kao biva, grane koje BiH sad pa sad može razviti, samo je pitanje fokusiranja na iste. Ili sam ja luda ili mi inteligencija nije dosegla taj nivo razmišljanja?
28.oktobra 1918. nastala je samostalna država Čehoslovačka izraženom voljom čehoslovačkog naroda. Za vrijeme drugog svjetskog rata na teritoriji Češke je uspostavljen Protektorat Bohmen und Mahren dok je Slovačka postala kvislinška paradržava Slovensky Štat, na čelu sa Josefom Tisom.
U intervjuu povodom situacije u kojoj se nalazi Vodeni Ćiro, tvorac ovog projekta Bojan Bajić analizira uzroke propasti jednog od turistički najzanimljivijih projekata u BiH.
Ian Bancroft je kolumnista britanskog Guardiana te suosnivač fonda TransConflict Serbia, organizacije koja sprovodi istraživanja i razvija projekte usmjerene ka transformaciji konflikta i post-konfliktnih situacija u zemljama Zapadnog Balkana. Prije toga je radio kao savjetnik pri Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Ovih dana je boravio u Banjaluci. Intervju sa njim urađen je prilikom njegove posjete redakciji magazina ”BUKA” u Banjaluci.
Kada je Biljana došla u njenu Banjaluku, Bijeljinu, Republiku Srpsku, postalo joj je sasvim jasno, pored onog crvića sumnje koji ju je izjedao i možda natjerao da učini i lažno priznanje, da je sve bilo razložno, smisleno i opravdano. Borba je bila pravedna, njen rezultat živ i zdrav, jači nego ikad, u jeku izgradnje, ljudi isti, čestiti, pošteni i ništa ne zamjeraju svojoj predsjednici.
Sama priprema domaćih političara za “Dejton u Butmiru” mogla je naslutiti u kakvom to "oni" žive. Dok su jedni očekivali ukidanje entitetskog glasanja, drugi su razmišljali kako da očuvaju poziciju svog entiteta. Ovi treći su se nadali trećem enitetu. Naravno i jedni i drugi i treći su spekulisali o mogućim motivacijama dvojice stranih diplomata u vezi sa zakazivanjem butmirskog sastanka. Naravno ništa se spektakularno tamo nije dogodilo. Sva su preliminarna nagađanja pala u vodu. Za razliku od očekivanja, nikome se ništa nije nametnulo.Novi krug politčkih pregovora zakazan je za desetak dana.
I zato vas to pitam. Zato što ja ovaj grad ne doživljavam, kao gruntovnu skalameriju većinskog srpskog življa, sa nešto Bošnjaka, Hrvata, te ostalih, folklora radi. Ovo je grad Banjalučana. Trebao bi biti. Barem je nekad bio.
Proteste građanâ svuda po svijetu možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije,za nešto i protiv nečega. Protesti ZA recimo mogu biti za ugrožene pse, za ugrožene manjine, za veće plate, ili veće penzije, za NATO ili za Kosovo. Protesti ili skupovi PROTIV su obično usmjereni protiv narodne vlasti ili opšte nepravde, te kao takvi mogu biti protiv povećanja plata javnim službenicima, protiv smanjenja penzija, protiv povećanja iznosa studentskih menzi, protiv nasilja, protiv nošenja krzna, većeg PDV-a i slično.