Buka

Seks skandali u politici

Kroz istoriju je bilo mnogo seks skandala. Međutim, šta je moguće kad se seks skandali pomiješaju sa politikom?

Braća Džon i Robert Kenedi i Merilin Monro

Šta se tačno događalo između ikone Holivuda i najvoljenijeg američkog predsednika, to niko sa sigurnošću ne zna, ali to ipak ne zaustavlja spekulacije koje traju do danas. Da li je porodica Kenedi bila toliko surova, pa je naredila ubistvo Merilin Monro, a zatim namestila da njena smrt izgleda kao samoubistvo? Da li je sve to učinjeno kako bi se zataškala njena veza sa Džonom Kenedijem, ali i njegovim bratom Robertom? Sva ova, ali i mnoga druga pitanja ostala su kao nepoznanica da intrigiraju javnost gotovo 47 godina, koliko je prošlo od smrti prelepe plavuše. Odgovore na brojna pitanja ne mogu da pruže ni druga dva glavna aktera. Samo godinu dana posle Merilin – u atentatu je ubijen Džon, a 1968. godine i Robert, čime je prava istina zauvek pokopana.



-------------------------------------------------------------------------

Bil Klinton i Monika Levinski

Svakako najpoznatiji političko-seksualni skandal, u čijim su glavnim ulogama bili tadašnji američki predsednik Bil Klinton i mlada 22-godišnja Monika Levinski, pripravnica u Beloj kući, odavno je završen, ali priča nije zaboravljena. Sve je počelo još 1995, dok se medijski najpoznatiji „susret” u ovalnom kabinetu dogodio 1997. godine. Međutim, ova vanbračna afera nije dugo ostala tajna, jer je dospela u medije samo godinu dana kasnije.

Iako je Klinton prvo demantovao vest rečima „nisam imao seksualne odnose sa tom ženom, Monikom Levinski”, ubrzo je, pritisnut dokazima, morao da opovrgne svoju izjavu. Zbog toga što je lagao tokom istrage, pred Predstavničkim domom američkog Kongresa organizovan je proces opoziva tj. impičment, ali je Klinton uspeo da se održi na položaju. Pošlo mu je za rukom i da sačuva brak sa Hilari Rodam Klinton, sadašnjom državnom sekretarkom. Posle ovog skandala, u javnost nije izašao nijedan podatak o nekom novom neverstvu sada već bivšeg predsednika Sjedinjenih Američkih Država.

--------------------------------------------------------------

Pedi Ešdaun i Triša Hauard

Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun je u poznatom tabloidu „San” zaradio nadimak Pedi „Spuštene pantalone”, kada je 1992. godine na svetlost dana izašla priča o njegovoj vanbračnoj vezi sa sekretaricom Trišom Hauard. Veza je trajala ukupno pet meseci, a prvi je vest na naslovnoj strani objavio čuveni „News of the World”. Ešdaun je kasnije na konferenciji za novinare priznao prevaru, koja ipak nije ostavila posledice na njegov politički i bračni život. 

-----------------------------------------------------------

Džon Mejdžor i Edvina Kari

Kada je vest o višegodišnjoj aferi bivšeg premijera Velike Britanije Džona Mejdžora sa koleginicom iz Konzervativne stranke Edvinom Kari objavljena, javnost u Ujedinjenom Kraljevstvu je bila zgrožena. Sudeći po dnevniku koji je Karijeva uredno vodila, vanbračna veza je započela daleke 1984. godine i trajala je naredne četiri godine. Javnost je saznala i da je Edvina bila ta koja je 1988. (dve godine pre nego što će Mejdžor postati premijer) prekinula vezu, uz obrazloženje: „Nismo mogli dalje da nastavimo a da ne rizikujemo da budemo otkriveni.”

------------------------------------------------------

Dominik Štros-Kan i Piroška Nađ

Da seks-skandali pogađaju i finansijske krugove, pokazuje i afera zabeležena u vrhu MMF-a. Naime, predsednik Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Štros-Kan priznao je prošlog oktobra svoju nedoličnu vezu sa udatom mađarskom službenicom Piroškom Nađ. Aferu je otkrio Piroškin muž, kada je pronašao ljubavnu prepisku svoje supruge sa Štros-Kanom. Ona je, pritisnuta dokazima, sve priznala i par je uspeo da sanira bračnu krizu. Slično se desilo i predsedniku MMF-a, kojem je supruga, čuvena novinarka En Sinkler, oprostila prevaru, a na svom privatnom blogu je napisala da „ljubav među njima cveta kao prvog dana”.

---------------------------------------------------

Fransoa Miteran i An Pinžo

Nekadašnji predsednik Francuske Fransoa Miteran (1981–1995. godine) iza sebe je ostavio brojne vanbračne afere, ali samo jedna je dospela na naslovne strane svetskih medija. Njegova veza sa An Pinžo, sa kojom je dobio i kćerku Mazaren, dugo godina je bila najčuvanija tajna u Petoj republici. Čak, francuska javnost je sve do 1994. godine verovala da njen predsednik živi u srećnom braku sa suprugom Danijel. Upravo te godine, nekoliko meseci pre nego što će napustiti položaj prvog čoveka Francuske, Miteran je odlučio da „otvori dušu” i da prizna svoju vezu.

--------------------------------------------------

Princ Čarls i Kamila, vojvotkinja od Kornvola    

Da preljube nisu nepoznate ni krunisanim glavama, najbolje pokazuje primer britanske kraljevske porodice. Tako je najpoznatija javna tajna u Ujedinjenom Kraljevstvu bila veza Čarlsa, princa od Velsa i budućeg britanskog kralja, i Kamile Parker-Bouls, koja je započela još sedamdesetih godina prošlog veka. Njihov odnos nije prekinut ni kada se Kamila udala, odnosno Čarls oženio, sada već pokojnom i nadaleko poznatom ledi Dajanom Spenser.

Prva saznanja o ljubavnom trouglu britanska javnost dobila je tek početkom devedesetih godina, kada je objavljena knjiga „Dajana: njena istinita priča” i kada se žuta štampa dokopala transkripta intimnih telefonskih razgovora Čarlsa i Kamile. Reagovao je čak i Bi-Bi-Si kojem je Dajana dala specijalni intervju. U njemu je prevarena princeza optužila Kamilu (koju je famozno nazvala „rotvajlerom”) kao glavnog krivca zbog kojeg se njen brak raspao (1996. godine zvanično objavljen razvod). I Kamilin brak se raspao, tako da je ova afera, na kraju, preljubnicima donela sreću. Čarls i Kamila, koja je udajom dobila titulu vojvotkinje od Kornvola, svoju vezu su ozvaničili 2005. godine.

Preuzeto sa: Politika

Srđan Dvornik – O društvu i državi

"Civilno društvo je sistematsko miješanje građana u unutrašnje poslove vlasti", smatra Srđan Dvornik.

Postizborna depresija

U petak navečer, dva dana prije izbora i svega nekoliko sati prije početka izborne šutnje našao sam se s nekolicinom ljudi iz stožera na HTV-u, a kako bi pratili posljednje sučeljavanje koje je tamo vodio Branimir Bilić. Samo sučeljavanje smo pratili u tzv. Intim baru zajedno s djelatnicima stožera protukandidata s time da su oni zauzeli prvi red ispred televizora dok smo mi odozada promatrali sučeljavanje.

Berza smrti

Svirao ja u jednom klubu koji neka ostane anoniman (nema ga više), moji sinovci iz Čente, blizanci okrenuti od malih nogu bluzu, pitaju bi li oni mogli tamo da sviraju jedan sat, promotivno što bi se reklo, imaju i pevačicu, iz Idvora, odlično, kažem, ama ih nisam video otkako su bili deca i ne znam kako sviraju te prepredeno upitam poslodavku bi li se obradovala besplatnom nastupu jednog banatskog bluz trija koji je trenutno baš slobodan, kako da ne, svima beše dosta moga zuluma i moga gitariste, uglavnom, dođu moji krvni srodnici u klub, počnu da sviraju gitare, devojka zapeva, publika zapljeska, a čiči se ote: „Ovo su moji sinovci!“

Plate u Srbiji najniže u regionu

To što je novčanik prosečnog Srbina regionalni gubitnik, ne zabrinjava mnogo ekonomiste. – Poređenjem međusobne kupovne moći, građani Srbije bolje stoje samo od Makedonaca i Bosanaca

- OGLAS -

Ministarka demantuje guvernera

Direktorka Trezora i viceguverner, zadužen za monetarnu politiku, zajedno su pravili plan isplata države, a i kupovina dinara za devize koje je država povukla od MMF-a bila je najavljena, kaže ministarka finansija
Diana Dragutinović: Za preokret, kad su u pitanju očekivanja u vezi sa kursom, najvažniji je kredibilitet NBS

Dve deklaracije – jedna manipulacija?

Još dok je šefica poslaničke grupe DS i njenih kompanjona Nada Kolundžija objašnjavala da je svojevremeni Tadićev boravak u Srebrenici prava mera za stav Srbije  („Nisu nam potrebne posebne rezolucije“), njen partijski i državni šef se, uživajući u blagodetima Dodikovog gostoprimstva povodom Dana „državnosti“ i krsne slave RS, nesebično potrudio da mu poslanica „proguta knedlu“.

Davor Čordaš: Referendum kao pravo građana RS

Naravno da je referendum demokratsko pravo građana Republike Srpske, ali bojim se da bi takav rasplet situacije u uslovima svojevrsnog međunarodnog protektorata mogao da bude kontraproduktivan.

Oprezno u novi biznis

Početnici u biznisu prošle godine su bili oprezniji. Lošiji privredni ambijent je uplašio mnoge, a rezultat je - deset odsto (5.769) manje novoosnovanih privrednih društava i preduzetničkih radnji nego godinu dana ranije. Da se nisu plašili bez razloga dokazuje činjenica da je u 2009. godini 724 više ugašenih preduzeća nego što je ih je bilo u 2008. Kada se podvuče crta, prema podacima Agencije za privredni registar, početak nove godine dočekalo je 10.463 malih i srednjih preduzeća više nego godinu ranije.


Najzastupljenije delatnosti među 9.869 novoosnovanih privrednih društava su - trgovina na veliko, konsalting i menadžment poslovi, grubi građevinski radovi, restorani i prevoz robe u drumskom saobraćaju. Preduzetnici (38.985) su profit tražili otvarajući najviše restorane, barove, trgovine na malo, baveći se taksi prevozom, ali i frizerajem i kozmetikom.


Mnogi, međutim, nisu opstali, pa su identične delatnosti najzastupljenije i među brisanim subjektima. Jedina razlika je kod radnji, gde su „katanac“ na posao u velikoj meri (njih 1.770) stavili na trgovine na tezgama i pijacama, dok frizeri i vlasnici kozmetičkih salona nisu na „top 5“ listi ugašenih poslova.


Poslodavci objašnjavaju da ih takva situacija mnogo ne iznenađuje. Ljudi osnivaju posao s malim kapitalom, suoče se sa ogromnom administracijom, nagomilaju im se takse i, na kraju - dignu ruke.


- Jedini lek je da se malim i mikro preduzećima, a to su ona sa jednim ili dvoje zaposlenih, pomogne prvih godina rada - kaže Dragoljub Rajić iz Unije poslodavaca Srbije. - Prve godine bi mogao da im se oprosti porez na zarade, da plaćaju samo doprinose.
Da bi oni koji započnu posao i opstali, morala bi, smatra Rajić, da se promeni i struktura preduzeća. Problem Srbije je što se svi bave trgovinom i uslugama. U proizvođačke vode retko ko se upusti. Pokretanje posla je tu znatno skuplje, ali bez onih koji zarađuju proizvodeći i izvozeći, napominje Rajić, ovi koji se bave ugostiteljstvom - nemaju mušterija.


- Sasvim je logično da se najviše otvaraju restorani i barovi. Ljudima deluje da je tu lako opstati - kaže Rajić. - Međutim, zbog velikih dažbina, nije to baš jednostavno. Broj novoosnovanih proizvođačkih preduzeća svake godine mora da bude za 1.000 veći od broja takvih ugašenih. Mi smo siromašna zemlja jer se svi bave trgovinom i uslugama. Država ne stimuliše proizvodnju. Trenutno uvozimo 65 odsto ambalaže, a sve bi to moglo ovde da se pravi. Možda bi ostalo i za izvoz.

KAO PEČURKE
SVAKE godine u Srbiji se otvori veliki broj preduzetničkih radnji, ali ih se skoro isto toliko i ugasi. Tokom 2009. otvoreno ih je 38.985 - za 4.390 manje nego u 2008. Za godinu dana, međutim, iz registra je izbrisano čak 34.909 radnji - 337 više nego u 2008.

Preuzeto sa: Večernje Novosti

NAJNOVIJE