Početnici u biznisu prošle godine su bili oprezniji. Lošiji privredni ambijent je uplašio mnoge, a rezultat je - deset odsto (5.769) manje novoosnovanih privrednih društava i preduzetničkih radnji nego godinu dana ranije. Da se nisu plašili bez razloga dokazuje činjenica da je u 2009. godini 724 više ugašenih preduzeća nego što je ih je bilo u 2008. Kada se podvuče crta, prema podacima Agencije za privredni registar, početak nove godine dočekalo je 10.463 malih i srednjih preduzeća više nego godinu ranije.
Najzastupljenije delatnosti među 9.869 novoosnovanih privrednih društava su - trgovina na veliko, konsalting i menadžment poslovi, grubi građevinski radovi, restorani i prevoz robe u drumskom saobraćaju. Preduzetnici (38.985) su profit tražili otvarajući najviše restorane, barove, trgovine na malo, baveći se taksi prevozom, ali i frizerajem i kozmetikom.
Mnogi, međutim, nisu opstali, pa su identične delatnosti najzastupljenije i među brisanim subjektima. Jedina razlika je kod radnji, gde su „katanac“ na posao u velikoj meri (njih 1.770) stavili na trgovine na tezgama i pijacama, dok frizeri i vlasnici kozmetičkih salona nisu na „top 5“ listi ugašenih poslova.
Poslodavci objašnjavaju da ih takva situacija mnogo ne iznenađuje. Ljudi osnivaju posao s malim kapitalom, suoče se sa ogromnom administracijom, nagomilaju im se takse i, na kraju - dignu ruke.
- Jedini lek je da se malim i mikro preduzećima, a to su ona sa jednim ili dvoje zaposlenih, pomogne prvih godina rada - kaže Dragoljub Rajić iz Unije poslodavaca Srbije. - Prve godine bi mogao da im se oprosti porez na zarade, da plaćaju samo doprinose. Da bi oni koji započnu posao i opstali, morala bi, smatra Rajić, da se promeni i struktura preduzeća. Problem Srbije je što se svi bave trgovinom i uslugama. U proizvođačke vode retko ko se upusti. Pokretanje posla je tu znatno skuplje, ali bez onih koji zarađuju proizvodeći i izvozeći, napominje Rajić, ovi koji se bave ugostiteljstvom - nemaju mušterija.
- Sasvim je logično da se najviše otvaraju restorani i barovi. Ljudima deluje da je tu lako opstati - kaže Rajić. - Međutim, zbog velikih dažbina, nije to baš jednostavno. Broj novoosnovanih proizvođačkih preduzeća svake godine mora da bude za 1.000 veći od broja takvih ugašenih. Mi smo siromašna zemlja jer se svi bave trgovinom i uslugama. Država ne stimuliše proizvodnju. Trenutno uvozimo 65 odsto ambalaže, a sve bi to moglo ovde da se pravi. Možda bi ostalo i za izvoz.
KAO PEČURKE SVAKE godine u Srbiji se otvori veliki broj preduzetničkih radnji, ali ih se skoro isto toliko i ugasi. Tokom 2009. otvoreno ih je 38.985 - za 4.390 manje nego u 2008. Za godinu dana, međutim, iz registra je izbrisano čak 34.909 radnji - 337 više nego u 2008.
Nakon podnošenja srpske kandidature za članstvo u EU, mediji na Zapadu upozorili su da je Srbija još uvijek opterećena nacionalizmom. U kojoj mjeri je nacionalizam i danas prisutan u Srbiji, i šta su njegova uporišta?
Sigurno ste primjetili da se krajem ili početkom godine dešavaju katastrofe, tzv. sila prirode. Prije dvije godine, imali smo cunami u Indonezijskom arhipelagu. Ove godine, planeta nas je ,,počastila“ sa nekoliko desetina hiljada mrtvih koje je izazvao zemljodrm na Haitiju.
14. januara 2010 godine na Akademiji znanosti New York-a pomijeren ili naštiman "The doomsday clock" napravljen davne 1947. "The doomsday clock je sat kod kojeg ponoć predstavlja propast čovječanstva, apokalipsu, sudnji dan ili kako već, od nuklearnog rata, prirodnih katastrofa ili štetnim razvojem tehnologija.
Izvori bliski vrhu kuće tvrde kako je cijela ta “najnovija HTV afera” bila samo uvod u konačnu smjenu urednice IP-a Hloverke Novak-Srzić. A koja bi se, tvrde oni, možda mogla dogoditi upravo u utorak.
Novi bi hrvatski predsjednik mogao napraviti ono što je obećavao u kampanji, iako u to intimno po svoj prilici nije ni sam previše vjerovao. Poslati virtualnu komunističku zvijer natrag u grob, i uhvatiti se u koštac sa stvarnom aždajom crno-crvenih podjela koja je, hranjena godinama sirovim mesom u kavezima HDZ-a, postala jedna od glavnih prijetnji ovoj zemlji.
Talijanski Bagnone tipični je mali toskanski gradić: zeleni brežuljak u provinciji Massa Carrara, na brežuljku grozd kamenih kućica, a na vrhu kaštel s tornjem i zvonik mjesne crkve. Prije pedesetak godina to je bila živa općina sa šest hiljada duša, ali dvadeseto stoljeće je učinilo svoje, i treći milenij Bagnone je dočekao s točno 1.945 stanovnika, uglavnom staraca što po gostionicama pabirče krhotine bolje prošlosti.
E-novine su, kako se to veli, jedna od zadnjih preostalih oaza slobode na ovim prostorima, ali važno je to da se sloboda konzumira na privatnim osnovama. Ne postoji nešto poput nacionalne slobode, osim kao kontradikcija, jer pridjev prikriva cijelo obilje limita i prisila. Ako bi ih morao sažeto definirati, rekao bih da su e-novine medij za ljude koji su izbjegli učincima dresure, koji još vode računa o svojoj pojedinačnosti
U Hrvatskoj je siromašna petina stanovnika. Više od 850 tisuća ljudi službeno je zavedeno u tu statistiku, od koje bi se svaki krojač državne politike po noći trebao prevrtati i preznojavati u krevetu bez minute mirnog sna, a pridodaju li se tome deseci tisuća ljudi koji žive s tek sto-dvjesto kuna više od granice siromaštva, broj najugroženijih doseže šest znamenki, piše Novi list