Ima nešto u 8465 kilometara koliko je ova uboga država udaljena od Seula. To nešto nisu samo riža, kose oči, glupave romantične komedije i kupus. To nešto što nas dodatno razdvaja jeste internet. Naime, prema statističkim podacima, Južna Koreja je na prvom mjestu po brzini interneta u svijetu i deseta po raširenosti interneta u odnosu na broj stanovnika sa pozamašnih 77,3 %. BiH se prema tim istim podacima smjestila na 91. mjesto po brzini interneta, a po raširenosti od 31,2 % na 77. mjesto. Drugim riječima, nas nema ni u ljeljama.
“Postoje krajevi na koje nikad ne pomislite. U skladu sa tim ni ne planirate otići tamo...Ako slučajno zabasate u takav kraj veoma brzo zapazite da je priroda netaknuta , vazduh čist, i da je voda dobra...” Ovaj dio uvodnika napisan u magazinu BUKA prije gotovo sedam godina čini se kao dobar uvod u priču o Bileći, malom hercegovačkom gradu u istočnoj Hercegovini, koji je ovog vikenda dobio svog novog načelnika u prijevremenim izborima a koju su se desili zbog smrti ranijeg načelnika Slavka Bekana.
Hrvatska opet priprema grubu intervenciju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovoga puta, na pomolu je Deklaracija o potpori hrvatskom narodu u toj zemlji, za koju H-alterovu sugovornici kažu da joj ne manjka nacionalističkog naboja, političke nepromišljenosti, kontradiktornosti, lažiljovisti i sumnjivih namjera.
I dok se usijane glave trude sjajiti i prodavati priče o tome kako se trude rješavati nagomilane probleme u zemlji misleći pri tome na najbolji put za sve nas, obični ljudi pokušavaju ostati normalni i živi.
U proteklih nekoliko dana nisam mogla da nateram sebe da pogledam fotografije sa Haitija. Takođe sam primetila da samo uz velike muke uspevam da pročitam izveštaje iz Port o Prensa do kraja.
Moj dečko je toliko bogat da ne mora da liže poklopac od euro-krema! – poručuje grafit s nekog sivog zida u nekom sivom naselju negdje na prostoru bivše Jugoslavije. Eurokrem je u gastronomskoj svijesti građanina bivše Jugoslavije ostao zapamćen: a) kao jeftina hrana za djecu; b) kao užina za vojnike bivše JNA; c) kao hotelski doručak za niskosolventne domaće i strane umirovljenike koji su u jadranskim hotelima uglavnom ljetovali zimi.
Policija generalno ima dva cilja: zaštiti živote i imovinu građana. U koje od ove dvije aktivnosti spada cestovno razbojništvo policije, teško je reći. U nedjelju, 17.01.2010. na cesti Banja Luka – Derventa – Zenica – Visoko bilo je raspoređeno, ni manje ni više nego 14 policijskih patrola. Obzirom da ne postoji entitetska koordinacija ovih dviju razbojničkih skupina, zaključak je da djeluju spontano pljačkaški.
Svodnica, šoping u Madridu, bijes Majke Prirode, ratoborni deda, Švedska, žene protiv feudalizma, šupačko-junački rat, pliva sve, nabildani zaštitari, leđni bubotci, Duška Jurišić, agresorska djeca, 400 Kuna za po sata, hrana, deke i zemlje daleke.
Bilo je to dve hiljade i pete, na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici, kada je grupa nevladinih organizacija predložila „Deklaraciju o Srebrenici“, nakon čega je usledila skupštinska rasprava o jednoj, dve ili tri deklaracije, sa tendencijom da se osude svi zločini.