Srbi su najjači u raftingu i izgradnji etno-sela, Bošnjaci više preferiraju sjedeću odbojku i čari čaršijskih dunjaluka, a Hrvatima niko ne može pera odbiti u einologiji...
Pričao mi barba iz Australije o osebujnom običaju tamošnjih mlađih naraštaja Hrvata i Srba, mladunčadi druge i treće generacije naših dijaspora i rasejanja, koji jedni drugima znaju upadati na slave i proslave, razne Dane ovoga i onoga, fešte, mise, seminare, predavanja, tombole, turnire i one, kako se zovu, barbicues i cocktails, jebiga, garden partyje i indenpendence dayove, pa bocama, kamenjem, pajserima i bejzbol palicama rasturiti skup, po svim pravilima natjecanja uličnih bandi bilo gdje na svijetu. Hrvati i Srbi, naime, u Australiji nemaju status nacionalnih manjina, već upravo uličnih bandi.
„Njujork tajms” je onima koji ga čitaju „onlajn” prošle nedelje poručio da ceni njihovu vernost, ali i da besplatna dostupnost svim njegovim sadržajima – treba da ima meru.
Svojim ponašanjem Milorad Dodik rizikuje primenu ekonomskih i komunikacijskih sankcija a, kao krajnju meru, i vojnu intervenciju protiv Republike Srpske
29 odbornika skupštine opštine Doboj je za lična primanja iz opštinskog budžeta za 2009 uzelo više novca nego svi sportski klubovi, udružernja građana i institucije kulture zajedno. Dobojski odbornici imaju najveće odborničke plate u BiH, veće i po 7 puta od odbornika u pojedinim gradovima, ili veće od odbornika u gradovima sa daleko većim budžetom i odgovornostima poput Banja Luke ili Sarajeva. Ukupno za primanja odbornika u 2009 izdvojeno je 680.000 KM ili oko 23.000 po svakom odborniku, poređenja radi Gradska biblioteka u 2009 je dobila 17.000 KM od opštine Doboj.
Hrvatska opet priprema grubu intervenciju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovoga puta, na pomolu je Deklaracija o potpori hrvatskom narodu u toj zemlji, za koju H-alterovu sugovornici kažu da joj ne manjka nacionalističkog naboja, političke nepromišljenosti, kontradiktornosti, lažiljovisti i sumnjivih namjera.
I dok se usijane glave trude sjajiti i prodavati priče o tome kako se trude rješavati nagomilane probleme u zemlji misleći pri tome na najbolji put za sve nas, obični ljudi pokušavaju ostati normalni i živi.
U proteklih nekoliko dana nisam mogla da nateram sebe da pogledam fotografije sa Haitija. Takođe sam primetila da samo uz velike muke uspevam da pročitam izveštaje iz Port o Prensa do kraja.
Moj dečko je toliko bogat da ne mora da liže poklopac od euro-krema! – poručuje grafit s nekog sivog zida u nekom sivom naselju negdje na prostoru bivše Jugoslavije. Eurokrem je u gastronomskoj svijesti građanina bivše Jugoslavije ostao zapamćen: a) kao jeftina hrana za djecu; b) kao užina za vojnike bivše JNA; c) kao hotelski doručak za niskosolventne domaće i strane umirovljenike koji su u jadranskim hotelima uglavnom ljetovali zimi.