Sjećate li se Pave Dadića? Za većinu onih koji čitaju ovaj tekst, odgovor je, pretpostavljam, negativan. Strastveni čitaoci novina, fudbalski fanatici i oni kojima je bliska poetika "Dorinog dnevnika" Đermana Senjanovića, sjetit će se, međutim, ovog nekadašnjeg nogometaša zeničkog Čelika koji je onomad dogurao i do bh. fudbalske reprezentacije. Igrao je Pavo Dadić na utakmici BiH - Hrvatska, a urbana legenda kaže da je u tim uvršten na insistiranje Alije Izetbegovića, e da bi Tuđman vidio da u bh. reprezenataciji ima i Hrvata. Dokazivanje multietničnosti preko fudbalske reprezentacije je, naravno, potpuno pogrešno.
U Hrvatskoj su snažnije socijalne i političke predrasude nego li predrasude po nacionalnoj pripadnosti - pokazuje najnovije istraživanje koje je naručio Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured pučkog pravobranitelja i Centar za mirovne studije.
"Ubi nas prejaka reč", stajat će jednog dana plural čuvenog Miljkovićevog stiha na velikoj ploči u Memorijalnom centru Potočari, spomeniku nad masovnom grobnicom osam hiljada ubijenih Srebreničana oko kojega će se vrzmati školska djeca iz Banjaluke ili Zvornika, sa učiteljicama srpskog koje će im strogim glasom govoriti o finoj razlici između strašne, rogobatne tuđice "genocid" i tople, domaće riječi "zločin".
Segregacija u školama u BiH, dvije škole pod jednim krovom, tri različite istorije, osam različitih univerziteta, mito i korupcija na visokoškolskim ustanovama - sve su to činjenice koje potkrijepljuju tezu da obrazovanje ne gradi nego ruši Bosnu i Hercegovinu.
Vlasti u BiH rade loše - smatra 60 posto građana. Najmanje povjerenja imaju u političke partije i političare. A čak dvije trećine ispitanih Bosanca i Hercegovaca kaže da ih svakodnevno pogađaju kriminal i korupcija. Ovo su samo neki pokazatelji istraživanja koje je uradila regionalna organizacija Galup Balkan Monitor.
Razgovarali smo sa Peđom Bajovićem, jednim od najpoznatijih "stand up" komičara u Hrvatskoj u povodu njegovog gostovanja u Banjaluci 19. februara u DFK Klubu.
Novi Beograd više nije spavaonica. Trenutak kada je prestao to da bude prošao je pre petnaest godina. U međuvremenu, marketing tržnih centara, komentari esejista i izjave opštinara i dalje najavljuju NBG kao simbol budućeg Beograda. Muzika, filmovi, drame, proza i poezija tematski okrenute Novom Beogradu sve više ispunjavaju srpsku umetničku scenu.
Protagonist, hipik i gušter, među džombama i rođenim vojnicima je izgubljen u nedostatku logike, u pokretnom prostoru oko njega u kojem ništa nije kao u voljenoj Hercegovini i iz kojeg samo konstantno želi pobjeći. Jer, kako Gatalo kaže: Vojska je kad si prikovan za isto veslo s budalama. Stražar stoji na ulazu u kasarnu da logika ne uđe.