Buka

Osim što su mesečno primali minimalno po 3.000 KM za plate i naknade i što im se plaćaju materijalni troškovi i dnevnice, narodni poslanici RS su 2009. dobili iz budžeta na lične tekuće račune ukupno 435.314 KM.

Imam prijatelja, kao i svi. I mi, tako, kuražimo jedan drugoga. Ja njemu „vojvodo“, on meni „serdare“. Pohvalim mu auto ili frizuru, on meni... a on meni... on meni, recimo, način na koji sam otkinuo rukave košulje. Sretan ja, sretan on. I mi pravo dobri, pogotovo ako redovno jedan drugom plaćamo piće.

Najbrži put da se prepozna osoba je da izdvojite jednu ili dvije posebnosti. Moje su bile što sam bio profesor povijesti koji voli jazz i što sam ostao u Komunističkoj partiji dulje od većine, napisao je Eric J. Hobsbawm. Duhovita primjedba, premda ne baš točna. Razlog zbog kojeg su ga potezali za rukav bila je činjenica da Hobsbawm, valjda zadnjih pedeset godina, slovi za jednog od najvažnijih i najpoznatijih povjesničara našeg doba. Danas se tim oznakama pridodaje i ona jednog od rijetkih preostalih lijevih autoriteta. U 92. godini života Hobsbawm ne posustaje, piše o globalizmu, demokraciji, terorizmu i inome ostajući vjeran tituli “povjesničara svog doba”. Na žalost, u proteklih petnaestak godina njegove knjige na ovom tržištu nisu bile u modi. Knjige ste mu mogli čitati isključivo u izvorniku ili srpskom prijevodu, a tekstove povremeno u časopisima. Kroz neka dva mjeseca na hrvatskom tržištu izlaze njegova autobiografija “Zanimljiva vremena” (Disput) i “Doba ekstrema” (Zagrebačka naklada), prvi naslovi sedamnaest godina nakon što je Novi liber objavio “Nacije i nacionalizam”. - Ne težim slaganju, odobravanju ili simpatiji, nego povijesnom razumijevanju - navodi autor u predgovoru ‘Zanimljivih vremena’. Istina, Hobsbawmove knjige nisu se nikad čitale da dugo živite i dobro vam bude na zemlji - nego da shvatite gdje živite. U intervjuu povjesničar odgovara na neka pitanja koja potresaju današnji svijet.

Slaviša Ćulum (26), vođa kriminalne grupe iz Banjaluke, zaprijetio je u ponedjeljak da će pobiti sve one koji su krivi za smrt njegovog brata Nedeljka (19).

Iako se o procesu pomirenja i suočavanju s prošlošću u BiH, ali i regiji, govori godinama, on teče sporo i teško. Posljednja naučna istraživanja pokazuju da je viktimizacija jedna od najvećih prepreka, te da se, iako spremni čuti o počinjenim zločinima, građani, pripadnici različitih etničkih grupa, teško mire sa prihvatanjem odgovornosti. U ove procese moraju se uključiti i mlade generacije kako bi bile spremne oprostiti i graditi zajedničku budućnost jer, kako ističu stručnjaci, bez toga nema istinskog pomirenja.

Strah me od straha koji će opet prevagnuti na izborima. Strah me je da će nas svi napustiti i da će zemlja Bosna i Hercegovina izgledati kao završetak onog dobrog filma Abela Gansa iz tamo neke 1919, gdje se aveti poginulih vojnika dižu i slobodno hodaju zemljom. U pacifističkom filmu jednog Francuza od prije stotinjak godina, to je značilo - nikad više. U balkanskom kontekstu svi već znamo šta znači kad mrtvima postane tesno u grobovima

Student jezika i književnosti, budući profesor ili lektor, nasmijaće se grohotom kad u svom haustoru pročita nevještim rukopisom sročen poziv: OĆISTI TE SVOJE SMETLJARNIKE POPRAVIĆE SE SVI. HVALA.

Gdje me nađe?! Baš kada je puklo ovo s posjetom Ive Josipovića Bosni i Hercegovini, ponovno sam prelistavao “Stenograme o podjeli Bosne”, knjižurinu od preko hiljadu stranica koju su prije pet godina zajednički izdali “Feral” i sarajevski “Dani”. Što je u knjizi? Ne znam što nije.