Buka

Podatke na socijalnim mrežama možete naći o praktično bilo kome. Od političara u izbornim kampanjama, kompanija, studenata, radnika, itd. Samo Facebook po posljednjim podacima ima preko 350 milion aktivnih mjesečnih korisnika. Sloboda razmjene podataka koju donosi internet i socijalne mreže je velika, ali šta se dešava kada se ovaj vid kominikacije koristi za širenje mržnje?

U intervjuu za BUKU politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić ocjenjuje godinu na izmaku te prognozira situaciju u našoj zemlji u 2010.godini.

U utorak 29. 12. 2009 godine u sarajevskoj Knjižari Svjetlost u Titovoj ulici, održat će se promocija novog romana Mostarca Veselina Gatala „Slika s uspomenom“.

Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da je vreme da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”

Postoji mnogo teorija koje objašnjavaju ovaj fenomen. Prema jednoj od njih, masovni nestanci Srba zapravo su samo krajnja konzekvenca političke strategije s kraja osamdesetih, kada je intelektualna krema Srbije osmislila projekt „svi Srbi u jednoj državi“. Projekt je bio brižno i pažljivo pripremljen, sudjelovale su u njemu najumnije srpske glave, i do danas je potpuno nejasno kako je došlo do te sitne, glupave, ali kobne greške: u svih gotovo hiljadu i pol godina pamćene historije Srba samo tada, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, svi su balkanski Srbi zaista živjeli u jednoj državi

Iako Paul Thomas Anderson i David Fincher nisu dovoljno izgrađeni autori da bismo njihove opuse opisali kao apartnije ili najapartnije, njih dvojicu, sudeći po stvaralačkim načelima prezentovanim u prva tri ( ''Hard eight'', '96 ; 'Noći bugija'', '98; ''Magnolija'', '00 ) tj. četiri ( ''Alien 3'', '92 ; ''Sedam', '95; ''Igra'', '97; ''Klub boraca'', '99) filma, sasvim sigurno možemo dovesti pod etiketu filmskog arheologa. Ovaj, kao i, uostalom, pojmovi filmske erudacije i filmofilije, stvoreni su i definisani tek tokom, za Andersona i Finchera izuzetno značajnog, francuskog novog talasa. Značajnog ne po razrješenju problema impotencije i stagnacije poratne evro kulture, već po stvaranju sinkretičkog filmskog modela oslonjenog koliko na originalnost i inovativnost toliko i na tradiciju .

Izjava Milorada Dodika da je granatiranje tuzlanske Kapije 1992. godine, u kojemu je poginulo više od sedamdesetoro mladih ljudi i djece, bilo inscenirano od bošnjačke vojske, te da su "navodne žrtve" bile dovezene iz kampa za obuku u Živinicama - gdje je beskrupulozna Armija BiH uvježbavala valjda tuzlansku djecu i djevojčice za specijalne operacije - nije vrijedna niti zajebavanja. I to ne samo iz pijeteta prema sedamdeset mladih života.

U opusima izvjesnih autora češće neuspješno, rjeđe uspješno simbiozu dožive suprostavljene ideje bioskopa i kino klubova, ideja podvrgnutosti priči sa mogućnošću široke (šire, najšire) medijske prezentacije i ideja anonimnog slobodnog izražavanja neograničenog bilo čim, sem režiserovim sposobnostima. S jedne strane tu su nedovoljno edukovani Evropljani koje vjekovni kulturni teret i snobovski elitistički odnos spram jenkijevskih arhetipova (mada je elitizam svakako usađen u Evropljane) koji nose nad svojim stvaralačkim personama onemogućava u potpunom razumjevanju filmskog medija, te isfrustrirani Amerikanci koji u svom suviše žučnom i nepromišljenom distanciranju od blockbusterovskih termina dolaze do patetike od koje su, u prvom redu, i bježali.

Kako je Holywood napredovao u svom probražavanju u centar filmske manufakturne proizvodnje, pojavio se i nusproizvod karakterističan upravo za prostor tog djela grada anđela. Naime, obrnuto proporcionalno navedenoj metamorfozi, počevši od stvaranja studijskog sistema, uloga reditelja u stvaranju filmskog djela se približavala beznačajnosti do onog trenutka kada je on postao jedno od imena na uvodnoj ili odjavnoj špici. (Sumanuti Monti Pajtonovci su nam podarili specifični komentar u Svetom gralu, tako što su ispod directed by ispisati gomilu raznovrsnih lama).