Danas, 3. marta godine 2010. objavljeno je da je umro Momo Kapor. Valja se sačuvati od hvalospjeva njegovom ljudskom i književnom djelu koji će nas zasuti narednih dana; ovo što slijedi nastojanje je da samu sebe sačuvam od svega toga i preduprijedim misli koje će njega, Momu Kapora, odvojiti u dvije cjeline, pisca i čovjeka.
Odmah je jasno da tu nešto ne klapa: mirni i kao curica povučeni Ivo Josipović, koji se usto pojavio s miroljubivim obećanjem da će biti most između dvije Hrvatske, izazvao je već na početku tako burna i uzbuđena reagiranja kao da je King Kong prošetao Zagrebom. Davor Butković njegov inauguracijski govor opisuje kao superiorni istup “kakav smo očekivali godinama”. Predsjednikov zaposlenik Drago Pilsel svoje još veće oduševljenje sažima u riječima “Obama na hrvatski način”. A Milan Ivkošić ga, naprotiv, žestoko napada da je svoj ured napunio s toliko ljevičara da tu još fale samo, božemiprosti, feralovci.
Kurs eura sve više pada. Jedan od glavnih krivaca je ogromni državni dug Grčke. Kako će se slabljenje evropske valute odraziti na privredu i potrošački džep?
„Na zajedničkom sastanku na Mrakovici lideri SNSD-a Milorad Dodik, DNS-a Marko Pavić i Socijalističke partije Petar Đokić se dogovorili da za naredne izbore svaka stranka ima svoje posebne poslaničke liste, a da će imati zajedničkog kandidata za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH iz RS”
Ovih dana, što u raznoraznim pisanijama, što po mojim kolumnama, provlači se riječ mediokritet. A riječi, kao riječi, imaju svoj život. Nekad vas preuzmu i same naprave temu.Kako su me progonili mediokriteti, ko su oni, jesam li ja jedan od njih? Puno pitanja...Valja mi početi.
Kad izvjesnost nestane na svim poljima, ostane nada. Kad logika sticanja i štednje nestane, ljudi počnu misliti samo na danas. Hljeb i ono što uz njega ide, treba kupiti. Ali, pošto u svima nama čuči jedan mali Vasa Ladački, ne možemo se ograničiti na taj kruh svagdašnji. Nekad se ne može ni to lako steći. Falsifikovana prošlost i neizvjesna ili izvjesno nikakva budućnost... A u isto vrijeme, šansa u sadašnjosti. Ne baš neka, ali šansa. Zapravo, dobra šansa ako se dobro odigra. Pitajte njih, ove o kojima pišem, ako meni ne vjerujete.
Ako sa Balkana tražite samo loše vesti, lako ćete ih naći. Možete pročitati nekoliko narednih redova i preći na nešto drugo. Bosna je ponovo na ivica rata. Kosovska nezavisnost je „totalni promašaj“. Srbi su prepredeni, nepopravljivi nacionalisti, a državom vlada organizovani kriminal. U poslednjih nekoliko godina došao sam do zaključka da ljudi izvan ovog regiona zapravo žele da čuju najgore: žele crno-belu sliku, ali kao i bilo gde drugde, realnost čine različite nijanse sivog. Ne kažem da nakon četrnaest godina od završetka rata i skoro dve godine nakon proglašenja nezavisnosti Kosova ozbiljni problemi ne postoje. Radi se samo o tome da u mnogim segmentima stvari ne stoje tako loše kako se obično misli.
Vrijeme pred izbore u BiH ne bi trebalo koristiti za negativnu retoriku već za političke i privredne akcije za dobrobit zemlje, smatra Valentin Incko. On se u Briselu još jednom založio za što brže ukidanje viza za BiH.