Noam Čomski je američki lingvista, filosof, pisac, profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju i disident. Čomski je danas najuticajniji kritički mislisac u svijetu, čije polje djelovanja i interesovanje obuhvata lingvistiku, informacione tehnologije, ideologiju, savremeno društvo, politički sistem, obrazovanje i niz drugih sa ovim fenomenima povezanih tema. Zaslužan je za razvoj teorije o generativnoj gramatici, koja se smatra najvećim doprinosom lingvistici napravljenim u 20. vijeku.
U korijenima fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, ili još bolje, međunarodnom zavjerom. Ali zavjera mora takođe doći iznutra. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procijene neprijatelja. U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. Građani se pozivaju samo kada treba odigrati ulogu naroda.
Tema apokalipse je večna tema, interesantna, intrigira svako ljudsko biće, jer svi putujemo kroz vreme i prostor, kaže Janja Todorović, književnica i prevodilac knjige „Tumačenja proroštva apokalipse“.
U organizaciji ESI upozoravaju da bi odluka o uspostavi bezviznog režima za građane BiH umjesto u julu, mogla da bude donijeta tek u oktobru. U ESI-ju podsjećaju na obećanja da će ovo pitanje imati status - "urgentno".
Mora da je vladajućoj koaliciji, naročito Demokratskoj stranci, jako prigustilo čim šef države Boris Tadić, posle duže pauze i, valjda, uobičajenog ispipavanja pulsa javnosti, političkih i nacionalističko-intelektualnih krugova, ponovo „apeluje“ na poslanike da izglasaju rezoluciju o Srebrenici.
Ševiš li se ti? – navodno je pitala Ida Prester urednika Informativnog programa Hrvatske televizije Velimira Đuretića. Pošto se radilo o privatnome razgovoru, ne znamo kakav je odgovor uslijedio, ali da je diskusija kojim slučajem bila javna, sigurno je da bi znatan dio publike bio voljan posvjedočiti kako gospodin Đuretić možda jest samozatajan, ali nije seksualno neaktivan: pa taj nas “ševi” svaki dan, i to u više navrata, i to u zdrav mozak, i to u sklopu svojeg uredničkog angažmana, pa mu je pružanje te vrste usluga takoreći u opisu radnoga mjesta.
Ne znam tačno kada od revolucionera čovjek postane tradicionalista. Poslije rata? Nakon revolucije koju iznese pa ga ona pojede? Kad se oženi? Kad dobije djecu? Moj je djed po ocu, bio u partizanima. Revolucioner čovjek, valjda.
Koga Srbi svrbe, taj se češe – o Srb! Baš su neki navalili u “Hrvatskom slovu”, našem jedinom tjedniku za kulturu, da po svaku cijenu spriječe “obnovu četničkog spomenika” u tome mjestu, kojim je spomenikom (rad Vanje Radauša) desetljećima (od podizanja spomen-obilježja 1949. g. do njegova rušenja 1990.) bilo podržavano sjećanje na lički ustanak 27. srpnja 1941.
U Sarajevu je u prepunoj ,,Zetri“ prije neki dan, održana svečana premijera novog filma Jasmile Žbanić ,,Na putu“. Film nisam gledao, nisam imao priliku. Dakle, nisam bio u Sarajevu, nisam posjetio Berlinale, gdje je ovo celuloidno ostvarenje, kažu, bilo jedno od najzapaženijih, neću uskoro u Zagreb, Žepče, Mostar, Zenicu, Bihać. Živim u Banjaluci i film mi se gleda baš ovdje.