Buka

U utorak 29. 12. 2009 godine u sarajevskoj Knjižari Svjetlost u Titovoj ulici, održat će se promocija novog romana Mostarca Veselina Gatala „Slika s uspomenom“.

Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da je vreme da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”

Dobre vijesti stižu iz NATO-a, gdje je potvrđena informacija kako Europska unija u okviru svojih obrambenih snaga namjerava formirati deset regionalnih taktičkih grupa, takozvanih battle groups.

Ja već petnaest godina živim u ubjeđenju kako je u Bosni i Hercegovini mir. Tako sam se, eto, odlučio pozabaviti mirom, našavši ovu priču koja je, prvo kroz scenaristički rad pokazala koliko su sadašnji ljudski problemi u BiH složeniji od ratnih, da bi mi potraga za novcem razbila i posljednju iluziju kako smo za tih deceniju i po sagradili društvo koje makar liči na civilno i civilizirano. Istina, danas nema gospodara rata, ali ima gospodara mira. Oni nemaju generalske činove, nego ministarske titule, nemaju svoje elitne trupe, nego ucijenjene podanike i, što jeste važno, ne ubijaju ljude i ne ruše kuće, ali sve drugo što mogu uništavaju sa fascinirajućom predanošću

Raspad jedne državne zajednice kakva je bila rahmetli Jugoslavija podsjeća na fiziku elementarnih čestica. Ne tako davno mislilo se da je atom najsitnija čestica i da ne postoji manji sastojak svemira od atoma. Onda se otkrilo da se atom sastoji od jezgre i elektrona. Onda se otkrilo da se jezgra sastoji od protona i neutrona. Onda se otkrilo da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova i leptona.

Nekakav demonski entuzijazam spopadne naše medijske urednike svaki put kada Izrael krene masakrirati muslimane. Ovo je tek početak, kočopere se naslovi, slijedi kopnena akcija, oduševljavaju se priučeni vojni stratezi, a krv poteče novinskim stranicama i televizijskim ekranima, baš kao da i nije ljudska, nego je svinjska. No, u tom oduševljenju, ipak, nema rasizma i šovinizma.

Feral je mrtav, i vala neka je. Nikome više Feral Tribune zapravo nije trebao, pa je ovako možda ipak najbolje.

Gdje je nestao dobar odgoj? Vjerojatno je to pitanje koje vam prirodno dođe oko četrdesetog rođendana i iznenadi vas, niste potpuno spremni na njega kad ga prvi put čujete u glavi. Opirete mu se da ne biste zvučali kao jedan od onih mrzovoljnih konzervativnih starih ljudi koje ste davno, u mladosti, prezirali. Ali, ne mogu sebi pomoći.

Zavodljiva je teorija po kojoj je Feral izgubio svoj smisao smrću svog najboljeg neprijatelja, Franje Tuđmana, plativši cijenu tvrdoglavog odbijanja vlastite tranzicije i odbijajući se promijeniti u prostoru koji se nepovratno promijenio. Klasična je to hrvatska priča, u kojoj je „blagovremena tranzicija" obrazac ponašanja i preživljavanja.