Pričao mi barba iz Australije o osebujnom običaju tamošnjih mlađih naraštaja Hrvata i Srba, mladunčadi druge i treće generacije naših dijaspora i rasejanja, koji jedni drugima znaju upadati na slave i proslave, razne Dane ovoga i onoga, fešte, mise, seminare, predavanja, tombole, turnire i one, kako se zovu, barbicues i cocktails, jebiga, garden partyje i indenpendence dayove, pa bocama, kamenjem, pajserima i bejzbol palicama rasturiti skup, po svim pravilima natjecanja uličnih bandi bilo gdje na svijetu. Hrvati i Srbi, naime, u Australiji nemaju status nacionalnih manjina, već upravo uličnih bandi.
„Njujork tajms” je onima koji ga čitaju „onlajn” prošle nedelje poručio da ceni njihovu vernost, ali i da besplatna dostupnost svim njegovim sadržajima – treba da ima meru.
Svojim ponašanjem Milorad Dodik rizikuje primenu ekonomskih i komunikacijskih sankcija a, kao krajnju meru, i vojnu intervenciju protiv Republike Srpske
29 odbornika skupštine opštine Doboj je za lična primanja iz opštinskog budžeta za 2009 uzelo više novca nego svi sportski klubovi, udružernja građana i institucije kulture zajedno. Dobojski odbornici imaju najveće odborničke plate u BiH, veće i po 7 puta od odbornika u pojedinim gradovima, ili veće od odbornika u gradovima sa daleko većim budžetom i odgovornostima poput Banja Luke ili Sarajeva. Ukupno za primanja odbornika u 2009 izdvojeno je 680.000 KM ili oko 23.000 po svakom odborniku, poređenja radi Gradska biblioteka u 2009 je dobila 17.000 KM od opštine Doboj.
Ima nešto u 8465 kilometara koliko je ova uboga država udaljena od Seula. To nešto nisu samo riža, kose oči, glupave romantične komedije i kupus. To nešto što nas dodatno razdvaja jeste internet. Naime, prema statističkim podacima, Južna Koreja je na prvom mjestu po brzini interneta u svijetu i deseta po raširenosti interneta u odnosu na broj stanovnika sa pozamašnih 77,3 %. BiH se prema tim istim podacima smjestila na 91. mjesto po brzini interneta, a po raširenosti od 31,2 % na 77. mjesto. Drugim riječima, nas nema ni u ljeljama.
“Postoje krajevi na koje nikad ne pomislite. U skladu sa tim ni ne planirate otići tamo...Ako slučajno zabasate u takav kraj veoma brzo zapazite da je priroda netaknuta , vazduh čist, i da je voda dobra...” Ovaj dio uvodnika napisan u magazinu BUKA prije gotovo sedam godina čini se kao dobar uvod u priču o Bileći, malom hercegovačkom gradu u istočnoj Hercegovini, koji je ovog vikenda dobio svog novog načelnika u prijevremenim izborima a koju su se desili zbog smrti ranijeg načelnika Slavka Bekana.
Hrvatska opet priprema grubu intervenciju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovoga puta, na pomolu je Deklaracija o potpori hrvatskom narodu u toj zemlji, za koju H-alterovu sugovornici kažu da joj ne manjka nacionalističkog naboja, političke nepromišljenosti, kontradiktornosti, lažiljovisti i sumnjivih namjera.
I dok se usijane glave trude sjajiti i prodavati priče o tome kako se trude rješavati nagomilane probleme u zemlji misleći pri tome na najbolji put za sve nas, obični ljudi pokušavaju ostati normalni i živi.
U proteklih nekoliko dana nisam mogla da nateram sebe da pogledam fotografije sa Haitija. Takođe sam primetila da samo uz velike muke uspevam da pročitam izveštaje iz Port o Prensa do kraja.