Kad je krajem januara Hilari Klinton, šefica američke diplomatije, govorila u Parizu na temu »evropska bezbednost u budućnosti«, onda je to bilo očigledno pažljivo izabrano i mesto i vreme. Govorila je studentima Vojne akademije, na samom početku kalendarske godine, o programu saradnje između Evropske unije (EU) i Amerike na stvarima bezbednosti podjednako važnim za Evropu i Ameriku.
Dok mnogi listovi širom sveta beleže pad tiraža, francuski nedeljnik Okovani patak uspešno odoleva krizi štampe. Tajna za uspeh ovog satiričnog lista, koji se bavi istraživačkim novinarstvom, najverovatnije se nalazi u njegovoj osvedočenoj verodostojnosti
Zbog neposedovanja pasoša, a verovatno i još ponečeg, Štulića neće biti u Beogradu kada mu objave sabrana dela. Takve i slične situacije svojevremeno je objašnjavao duhovitom pitalicom: Jeste li čitali Dostojevskog? – Jesmo. – A jeste li ga kad videli?
Naše stajalište ne samo da je oprečno drugom bosanskom stajališu, no se oni pothranjuju uzajamnim ranjavanjem opstajući, već više od decenije, na istim temeljima pokvarenog saučešća prema žrtvama iz svog tabora ili na maničnoj sportskoj disciplini: brojanje žrtava rata, ko je koga više.
U jugoslovenskom društvu Albanac nikad nije bio tematizovan kao onaj „drugi“, kaže Slavenka Drakulić, hrvatska spisateljica, u tekstu „We Are All Albanians“ napisanom prije jedanaest godina za The Nation. Naravno, tekst ne govori da trebamo stati iza ove konstrukcije We are all ... ili da stojimo iza nje. On govori u jednom dijelu o ovoj sintagmi opisujući kako mladi pisac iz Srbije, koristeći se njome za vrijeme NATO bombardovanja, saopštva i koristi ovu vrstu identifikacije samo kao dodajuće sredstvo da bi postala vidljiva srpska patnja.
Kada je američki general Dwight Eisenhower u travnju 1945. po prvi put vidio tisuće leševa u jednom netom oslobođenom koncentracionom logoru bio je šokiran grozotama. Naredio je da lokalno njemačko stanovništvo vidi kosture i sudjeluju u njihovom pokopanju. Kada je gradonačelnik obližnjeg gradića Gotha obišao leševe vratio se kući i zajedno sa suprugom – objesio. Potom je Eisenhower naredio detaljno snimanje i dokumentiranje svega nađenog na tom mjestu, "jer jednom u budućnosti naći će se neki gad koji će ustvrditi kako se ovo nikada nije dogodilo".
Svećenici su isto slabi ljudi, a zbog svoje slabosti daju povoda za osudu i kritičke poglede svijeta. Tako je, ipak, jedan od hrvatskih katoličkih biskupa, riječki nadbiskup dr Ivan Devčić, prekinuo grozomornu šutnju Katoličke crkve u ovom dijelu svijeta na sve strašnije pedofilske afere u redovima klera diljem planete.
Prvi put je, kažu, uvek najteže. Posle se navikneš. Recimo, prvi put gledati svoj grad – ili barem onaj najintimnije svoj između nekoliko gradova koje razložno nazivaš svojim – očima stranca ili, hajde de, ljubazno primljenog gosta. Recimo, prespavati prvi put u hotelu u gradu u kojem si imao dom, jedini koji ćeš ikada steći, jer sve ostalo su tek stanovi. Posle nekako oguglaš, srodiš se s perspektivom čudnoga gosta, onoga koji je nekako domaćiji od mnogih domaćina.
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je dokle se stiglo u suočavanju sa istinom o zločinima počinjenim u poslednjem ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Sagovornici su bili Janja Beč, sociolog koja se bavi istraživanjem zločina i genocida u tom ratu, i Lino Veljak, profesor Filozofskog fakuleta u Zagrebu.