Razlog zašto ga na početku zatičemo u njegovoj kuhinji u 6.00 ujutru, sa olovkom u jednoj i daljinskim upravljačem za TV u drugoj ruci je sljedeći: već petnaest dana pokušava započeti esej o dejtonskom sporazumu, iako bi radije završavao roman o njegovoj mladosti u Jugoslaviji.
Desetine, i još dvije, mrtvih. Američki nobelovac osuđuje, svijet se zgraža. Jer, on je pozvan da sudi, zna se da je za mir. Pobogu, za to je dobio i Nobelovu nagradu. A u Moskvi se, mislim, već priprema lov na Čečene. Sudi im televizija, radio, Internet, svi. Nobelovac je osudio, Putin i Medvedev također. Malo će ko pozvati na mir i razum, svi bi oko za oko – dok sljepilo ne obuzme sve i mrtvi se počnu brojati desetinama hiljada. Čečenske bradonje će licitirali brojem nedužnih a zatvorenih, uzvikivati njihova imena i rafalati zrakom, uzvikivati da je Bog jedan.
Kako reče uvaženi Igor Mandić, stupidno je govoriti o kategoriji ,,vječnosti“ i npr. hrvatskoj državi u istoj rečenici. Ne može Hrvatska biti vječna, nije logično, nije pametno reći tako li šta.
Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa i Srpska radikalna stranka potpisale su u Banjaluci sporazum o zajedničkom djelovanju na opštim izborima u oktobru u BiH.
U Domu omladine biće konferencijska sala, Internet klub, kafe bar, dnevna soba u kojoj će biti organizovane radionice i druženja mladih, amfiteatar, prostor za izložbe, muzički studio i brojni drugi sadržaji.
Ono što je i bilo očekivano desilo se. Tri opozicione političke partije će do izbora u oktobru djelovati konsolidovano. Tako je dogovoreno a sporazumom o koaliciji “Zajedno za RS“ za opšte izbore i potvrđeno. Novostvoreni blok PDP-a, SDS-a i Srpske radikalne stranke tako je postao prva ozbiljnija kontrateža vladajućoj koaliciji SNSD-a, DNS-a i Socijalističke partije.
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos međunarodne zajednice prema krizi u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Florian Bieber, profesor na Univerzitetu Kent u Velikoj Britaniji, i Srećko Latal, analitičar Međunarodne krizne grupe u Bosni Hercegovini.
Reakcije u Srbiji na opatijski izlet bile su povoljne - nije bilo Kosova čak ni u naznaci; to je većini bilo dovoljno. Ivo Josipović u Beogradu uživa poštovanje zasluženo odmjerenošću, razboritošću i blagim, nesvadljivim karakterom. Odjednom ni donedavno sasvim dovoljna okolnost da je Hrvat više ne vrijedi kao argument