Danas će na slobodu izaći bivša predsjednica Republike Srpske i osuđena ratna zločinka Biljana Plavšić. Plavšićeva se dobrovoljno predala Haškom sudu 10.1.2001. poslije objave da je protiv nje podignuta optužnica. Nakon dogovora sa tadašnjom glavnom tužiteljkom Karlom Del Ponte priznala je krivicu za zločine protiv čovječnosti u BiH, odnosno progon nesrpskog stanovništva, a tužiteljstvo je zauzvrat odustalo od sedam ostalih tačaka optužnice među kojima je i ona za genocid. Osuđena je na 11 godina zatvora i puštena na slobodu nakon što je odležala dvije trećine kazne uz primjereno ponašanje u zatvoru. Povodom njenog puštanja skupili smo najinteresantnija medijska reagovanja sadašnjih i nekadašnjih zvaničnika Republike Srpske kao i ostalih javnih ličnosti.
Priznanje krivice bivše predsjednice RS pred Haškim tribunalom izrečeno 2002. godine, kao i sažetak presude i pismo za pomilovanje švedskom ministru pravde možete pročitati na sajtu „Peščanika” na adresi http://www.pescanik.net/content/view/3662/65/.
Sve češće možemo čuti izraze demokratsko, civilno ili građansko društvo, treći sektor i nevladine organizacije. Postavlja se pitanje šüta je to, öčemu služi, "da li radi" i kako se u svemu tome snaći? Nakon pada komunizma i građanskog rata, nastupile su okolnosti i sistem u kojima ne postoji "kolektiv", radnike ne šütite radničöki savjeti, ne postoji samo jedan, partijski, sindikat, nema kolektivizacije sela i zemljoradničkih zadruga socijalističkog tipa, a država nije u stanju da brine o sebi, a kamoli o narodu. Na sceni je poredak koji više liči na autoritarnu anarhiju, karakteristika ovakvog poretka je da je svaki pojedinac zainteresovan samo za sebe, uz istovremeno poltronstvo i podređenost interesima "gornjih", nego na demokratiju zapadnog tipa, mada ga tako zovu.
Nevolja je ovde, međutim, u tome što Biljanu Plavšić nije osudio nadležni domaći sud ("u ime (srpskog) naroda"), već sud koji većina građana Srbije “ne priznaje”. Zato su efekti osude na društvo izostali. Presuda se ne izriče samo da bi se kaznio učinilac, već da bi se vaspostavila narušena pravda u jednom društvu.
Svjedoci smo potpune nemoći i obezglavqenosti omladine i njenih patetičnih pokušaja da progovori i kaže da još nije nestala sa ovih prostora. Kako stvari stoje jedina korist, pokoljenjima i čovječanstvu koje tek dolazi, od omladine RS biće ona koju će imati arheolozi i istoričari u svojim pokušajima da otkriju istinu o tome ko je brže izumro na prostorima RS: dinosaurusi ili omladina. O psihičkom stanju "budućnosti" RS dovoljno govore i plakati "MI TO MOŽEMO prepravljeni u MITOM MOŽEMO.
Prije neki dan me prenerazila vijest, koju sam pročitao u telopu neke tv-stanice. Ona kaže doslovno: ,,U Užicu dvoje ljudi preminulo, od kojih je jedno imalo virus svinjskog gripa“.
Holandija- "zemlja obećana"- sinonim za slobodu (pre svega seksualnih, rasnih kao i nepostajanje zabrane za upotrebu raznolikih narkotika) nije bila dovoljna i za Paula Verhoevena, koji je nakon petnaestogodišnje uspešne rediteljske karijere u svojoj domovini odlučio da pređe preko Velike bare, u nadi, kao i mnogi pre njega (Lang, Hitchcock, Forman...) da će dostići svetsku slavu, a usput promeniti okoštali način razmišljanja velikih holivudskih producenata. U slučaju Verhoevena novac je bio manje-više sporedna kategorija.
U sjenci razbuktale medijske afere OHR-ovih navodnih tajnih šema, nezapaženo je prošlo odgađanje okončanja supervizije za Brčko. Još jedan neuspjeh nikoga ne iznenađuje, ali mnoge zabavlja sukob nove političke snage Bošnjaka i Ureda visokog predstavnika.
Ambasada "Republike Shqiperise" u Beogradu jedna je od rijetkih pred kojima ne stoje u redu za vizu. Kada sam kao Srpkinja iz Bosne zatrazila turističku vizu, konzul je bio veoma susretljiv, ali nije uspio sakriti hiljadu upitnika iznad glave. Da bih pokazala kako sam zaista samo običan turista, u džepove sam trpala turističke prospekte sa konzulovog stola, mada sam vjerovala da bi mi kakav priručnik o tome kako preživjeti u jednoj od najopasnijih zemalja na svijetu više koristio.
Naizgled u drugom planu, a u stvarnosti u velikoj ekspanziji, istorijska nauka je trenutno u fazi velikog redefinisanja koje će je u novi milenijum uvesti kao potpuno novu nauku koja sa arhaičnim šablonima neće imati nikakve veze.