Bilo je krajnje vrijeme da Bosnica ponosna, pored hiper-mega-giga-super marketa, dobije i pokoji šoping mol. Bar u Sarajevu i Banjaluci. Znate, to vam je ono mjesto gdje srećkovići dođu, sve sa potomstvom i od juta do večeri krše svojih mjesečnih 300 km, ako ih imaju. A, ostali? Pa gledanje je džaba, bar dok vas baja sekjuriti ne ocijeni, kao nedekorativan element u objektu i kulturno najuri van.
O francuskom predsjedniku Nikoli Sarkoziju i njegovom sinu Žanu krajem oktobra se na Internetu, u odnosu na bilo kojeg drugog francuskog političara, ubjedljivo najviše govorilo. Sa više od 259 hiljada sajtova (novinarskih članaka, blogova, stranica socijalnih mreža, kao što su Facebook ili Twitter) skeniranih svakih pola sata, nedavno lansirani indikator prisutnosti francuskih političkih i sindikalnih predstavnika na Internetu, došao je do rezultata da je predsjednik Sarkozy u periodu od 15. do 31. oktobra 2009. naveden u 26. 585 publikacija, a njegov sin u 14. 828.
U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice Plišane revolucije u Čehoslovačkoj BUKA vam donosi intervju sa NJ.E, ambasadorom Češke Republike u BiH, g-dinom Tomašom Szunyogom.
Od svih kritičara najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji – vreme, kaže jedan aforizam. Ti kritičari, frustrirani marginalci, domaći izdajnici, strani plaćenici i sve ono čime su počašćeni od Mile nam vlasti, slušali su začuđeno koncert zvižduka na koncertu No smoking Orchestra u Banjoj Luci kad se On pojavio na sceni.
U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori. U logorima su u plinskim komorama spaljivani ljudi. Iz dimnjaka je izlazio pepeo, ljudski, masan i lijepljiv. Gebelsova propagandna mašinerija ubjedila je svoj narod da je pepeo i dim čudnog mirisa dim iz pekara, gdje logoraši, pripadnici nižih ljudskih rasa, prave hljeb za njemačke vojnike na frontovima širom svijeta.
Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja. Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što no posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Pas laje, političar laže, novinari konstruiraju, a ja se stalno vraćam odnekud. Vratio se iz Beograda, sa književnog festivala. Nitko me nije uhitio i zatvorio, laže Želja K. da Srbija nije sigurna za Bosanske građane. Ni Lamiju nitko nije uhapsio, a ona iz Sarajeva. Ni Pirketa, a on je Bosanac.
Sjećam se razgovora s grupom njemačkih studenata koji su godine posjetili Banjaluku u cilju izrade projekta o socijalnom stanju u BiH. Kad sam se na njihovo: Kolika je mjesečna novčana suma koju od države dobijaju nezaposleni? samo grohotom zasmijala, ovi su omladinci ostali potpuno zbunjeni. Izuzetno je teško objasniti im da ne samo nezaposleni nego i mnoštvo zaposlenog svijeta novac – ne dobija.
Antika, renesansa, barok ili gotika jesu pravci u arhitekturi, koje sve redom, imamo običaj svrstati u evropsku umjetnost. Od Atine, preko Rima, Barselone ili Pariza, ređaju se gradovi koji su nekad (ili nekad i sad) predstavljali centre političko-ekonomske moći, pa u skladu s tim i žile kucavice evropske kulture, umjetnosti, arhitekture...