Pokret muškog otpora je nezaustavljivo krenuo. Da muškarci podižu glavu diljem naše domovine, uvjerilo me je pismo redovitog čitatelja ove poučne kolumne, Korčulanina Ivana M., zvanog Šmajser, u kojem me izvještava da je u našem popularnom turističkom odredištu nedavno osvanuo znakoviti grafit: «Pravi muškarac nije onaj koji se ujutro brije, već onaj koji u to vrijeme čisti dlake iz zuba.» Šmajser me zamolio da napišem još jedan tekst o pravom muškarcu, svjestan da se radi o vrsti u izumiranju, koja stoga zaslužuje da je se detaljno opiše.
Rijetki će otići s grižnjom savjesti što ruku, koja sada mlohavo maše oproštaj, nisu digli protiv nekoga ili za nekoga tko bi im natrpao stomak umjesto torbi. Ruku za koga nisu imali dići...
Građani Republike Srpske nisu se nasmijali na posljednji pokušaj Milorada Dodika da sve koji ocjenjuju njegov rad proglasi mentalno poremećenim, vidljivo je iz reakcija manjine koja je imala priliku pročitati izvještaj Centara civilnih inicijativa o radu vlasti ovog entiteta u prošloj godini
Koplja se lome oko visokog obrazovanja u Banjaluci, Šipovu i ostalim viševjekovnim centrima pisane riječi u zapadnog Srblja. A štoo? Mislim, šta tu ima tako interesantno da bilo ko debatuje o ovom pitanju od kojeg Kembridž i Jejl drhte?
Problem nacionalizma je prisutan danas u mnogim društvima. Njegova pojava i manifestovanje stvorili su brojne probleme, uslovili pojavu građanskog rata u nekim zemljama u kojima je propao socijalizam.
Razlog zašto ga na početku zatičemo u njegovoj kuhinji u 6.00 ujutru, sa olovkom u jednoj i daljinskim upravljačem za TV u drugoj ruci je sljedeći: već petnaest dana pokušava započeti esej o dejtonskom sporazumu, iako bi radije završavao roman o njegovoj mladosti u Jugoslaviji.