Bosna i Hercegovina je, nakon Kosova, država sa najpobožnijim građanima u regiji. Kako su pokazali rezultati Gallupovog istraživanja provedenog na reprezentativnom uzorku u čitavoj regiji, za 76,5 posto građana BiH religija je “važan dio njihovog svakodnevnog života”.
Nama je ovdje svaka politička rasprava o hrvatskom jeziku tako bliska i draga da bismo nesumnjivo, kad bi nam nekim čudom uzmanjkalo aktualnog povoda, isti bez krzmanja i praznog hoda sami izmislili. Toliko se često, naime, u javnosti debatira o statusu hrvatskog jezika i, osobito, njegovim relacijama prema najbližoj rodbini, da se posve neobičnom doima činjenica kako još u dnevnom tisku nije, pored rubrika za unutarnju i vanjsku politiku, crnu kroniku i estradu te sport, ustanovljena i ona za jezik, pa da ga ne guramo baš posvuda, i na vrelo i na mrzlo, tamo gdje s njim ima neke veze i tamo gdje je nikad neće biti ni približno onome što zamišljamo.
Zemlja "izlazećeg sunca" - Japan, od nas udaljena 11 hiljada kilometara predstavlja dalek i nedostižan san za mnoge, no ipak u cijeloj BiH postoji preko 100 srećnika koji su u protekle dvije godine imali priliku da kroz razne vrste edukacionih treninga posjete ovu zemlju u kojoj u savršenoj simbiozi opstaju prirodne carolije i visoka tehnologija.
Kad su početkom devedesetih u humorističkom serijalu „Nadrealisti“ prevodili s crnskog na gorski jezik, s bosanskog na hercegovački, srpski ili hrvatski, ono što je tada bilo nadrealno za Bosnu i Hercegovinu je postalo stvarnost. Više tragična nego komična.
Izlaskom iz kuće svakoga jutra se srećem sa istim ljudima, istim licima, a prilikom eventualnog kraćeg dijaloga i sa istim temama tj. problemima. Da li se radi o klasičnim ličnim frustracijama, pa onda ljudi po automatizmu traže imaginarnog krivca, ili su jadanje i apatija stvarno opravdani, pokušaću što realnije i objektivnije sagledati kroz neke činjenice.
Sa nostalgijom sjedim i gledam kapljice kako crtaju piramide na maglicastom kišnom prozoru i sjetih se svih avantura koju je grupica studenata iz Banjaluke doživjela na svom otkrivanja ove začarane zemlje.
,,Grupa monaha, pristalica episkopa Artemija, predvođeni crnorečkim kaluđerima, na kapiji manastira Gračanica fizički su nasrnuli juče na monahe koji podržavaju odluku Sinoda SPC-a o razrješenju vladike Artemija i imenovanju vladike Atanasija za administratora Eparhije raško-prizrenske.“
S posla sam svratio na kafu u obližnji kafić koji se u skladu s vremenom naziva Amerika. Uz kafu sam dobio kesicu šećera, a na njoj poznato lice; bacio sam pogled na gomilicu sličnih kesica u ćasi na stolu, kad, tamo sve iste. S obzirom na naziv kafića, na kesici bi recimo trebalo da bude lik Džordža Dablju Buša ili nekog drugog Džona Vejna, Majkl Džordan ili bar Bijons.