«Staricu polili benzinom i zapalili», «Maloljetnik ubio dječaka u tramvaju»; «Mladi lopovi pokrali starce»; «L.A. (16) četiri puta nožem izbo tridesetpetogodišnjaka», «Dž.N. (15) napao nožem drugog maloljetnika», «Majka sumnja u prostituciju kćerke»; «Učenica u paklu kriminala i droge», «Nazif Ž. dovodio učenike u podrum i bludničio nad njima»...
Srđanu Aleksiću, mladiću koji je 1993. godine izgubio život braneći od srpskih vojnika svog druga Bošnjaka u Trebinju, u Sarajevu je posthumno dodjeljena nagrada „Duško Kondor“ za građansku hrabrost. Priznanje je u utorak, 23. februara primio njegov otac Rade Aleksić
"Hawaii, daleka nedostižna ostrva nasred Pacifika, gdje ljudi žive i dalje pod trščanim nadstrešnicama primitivnim načinom života, opasani suknjama od trave i po cijeli dan plešu plemenska kola, ukratko bajkovito bjekstvo od realnosti" - bile su samo neke od asocijacija u glavi jedne "plavuše".
Završen je školski raspust. Godišnji odmori su prošli, i ljeto takođe. Vraćamo se gradskoj trci, buci i zagađenosti. Čak su i bubnjevi utihnuli, završen je još jedan karneval. Prije njega san, poslije njega, java...
Zašto se povijest ponavlja? Zato što su ljudi ovce. Koliko god te neko gazio, koliko god postoje brojke da je došlo do pada kvaliteta života to neće ništa značiti jer su ovce na ovom prostoru zatrovane borbama za pašnjake koje su se dešavale prije 60 godina. Ideologija još uvijek vlada biračem ovih prostora.