Vreme je za međunarodne snage. U Zvorniku, stanari zgrade S-44 do četvrtog sprata zaratili sa onima iznad četvrtog. Zgrada je, inače, bez upotrebne i građevinske dozvole, tri sprata i potkrovlje iznad četvrtog nadograđeno i sada je krenula izgradnja vanjskog lifta.
Ovaj tekst se ne tiče toliko genocida nad Muslimanima ili drugih zločina koliko ljudske prirode, čovjekovih moralnih dometa i civilizovanosti. Kako čovjek može da se nosi sa zločinom koji čini čovjek, da li je ljudska vrsta zaista stvorena za dobro ili će dobro ostati samo jedna od njegovih težnji i šta se desi kad se filozofski esej sretne sa realnošću koja mu se nameće vremenski i prostorno, i po raznim drugim osnovama?
U kolumni pod naslovom Patriotizam (http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/56948/Patriotizam.html) Željko Ivanković prevodi značenje ove latinske riječi sa nekadašnjeg „ljubav prema domovini“ iliti domoljublje na sadašnju sbh-varijantu: droboljublje! Ova nakaradna značenjska geneza ima i „međustanicu“, pa se patriotizam „kod nas ... nerijetko shvaća i kao rodoljublje, što će reći ljubav prema rodu, plemenu, narodu”.
Čitatelju moj, ono što se ne vidi na ovom dokumentu je ono što sam razmišljala prije nego sam krenula pisati tekst. Kako nas je redakcija samo zeznula sa ovim pravilima.
Nema nikakvog smisla, svjesna sam, ne mogu sa sigurnošću ni prihvatiti ovu misao, ali ostajem, ne mogu se udaljiti od svojih korjena. Svaki čovjek u svakom trenutku mora da posjeduje viziju prošlog, sadašnjeg i budućeg ličnog identiteta. Bez posjedovanja tog identiteta, čovjek bi bio kao formirani oklop koji ima svoj naziv, ali ne i svoju svrhu, odnosno nema sliku o samom sebi.