U romanima Miodraga Bulatovića obitavaju zaista čudni junaci. Opisuje on svet istočnoevropske političke emigracije koji sanja o povratku kući nakon pada komunizma – to su ljudi sa četiri prsta. Svi su u tom svetu, i Hrvati, i Estonci, i Romi imali nekog svog kralja, ali Srbima nikako nije polazilo za rukom da nađu svog. Zato u naslovu jednog poglavlja piščevog romana stoji ova zagonetna fraza – Niko Srbljem neće kralj da bude. Nije da ga nisu imali, ali čim se nekako sporazumeju, brzo mu dođu glave, ako ne oni, onda neki čovek sa pet prstiju, iz svemoćne Titove Udbe.
Samo hapšenje haških begunaca Ratka Mladića i Gorana Hadžića mogu da obezbede da kandidatura Srbije za članstvo u EU pre juna krene u proceduru i nađe se na stolu Saveta ministara dvadeset sedmorice, kao i da se odmrzne sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Blistavi tržni centri. Unutra sve sterilno, bijelo i blještavo. Vanjski svijet vidite tek kroz ulazna vrata i poneki prozor. Ovdje taj vanjski svijet nije bitan i zbog toga nema ni potrebe podsjećati se da postoji. Bitno je ići od jedne do druge police tražeći komadiće sebe u vidu hrane, odjeće, obuće i najnovijih gadžita.
„Vratite me u život, obvezama rada, brige za obitelj i odgoj djece” – piše na kraju potresne molbe za pomilovanje koju je Njegovoj Milosti Predsjedniku Republike uz pomoć odvjetničkog ureda Drenški-Lasan sročio zatvorenik kaznionice u Lipovici Siniša Rimac, umirovljeni pukovnik i otac dvoje djece. A uskoro, odaju novinarima njegovi suborci, i trećeg.
U osvrtu na tzv. Butmirske pregovore Faruk Borić daje prikaz svog viđenja bošnjačke politike na početku 21. stoljeća. Ova politika, tvrdi Borić, zasnovana je na sukobu ličnih interesa lidera bošnjačkih partija, a ne na suštinskim ideološkim razlikama.
Sred pušaka, bajoneta, straže oko nas... Kako već pesma kaže, a kako su nas učili svevladajući u dane pred izbore u maloj Bileći, zaboravljenoj i od Boga, a kamoli vlasti. Svega je bilo, videli smo.
Poslednjih nekoliko nedelja u svetskoj štampi se pominje mogućnost da evro zapadne u velike teškoće. Neki pišu da bi mogao i da nestane. Da li su te pretpostavke osnovane?
Glavni apel na naslovnoj stranici drugih najvažnijih hrvatskih novina: “Vratio se u politiku, a skrivio je smrt”. Ne, krivo ste pomislili, ne odnose se te riječi na Branimira Glavaša, jer Glavaš nije ni napuštao hrvatsku politiku. Onaj koji je “skrivio smrt”, a čijim se povratkom - sugeriraju nam novine - trebamo zgroziti je Radimir Čačić.