U rat, početkom devedesetih, gurnule su nas šovinističke ideje, ofarbane nacionalnim bojama. Sitne duše su krupnim rečima potpirivale netrpeljivost i mržnju, lansiranjem laži otimale i ono malo pameti i razuma, (para)religijskim ekstremizmom isticale “različitost” i “uzvišenost” (svako svoje) religije (a što je podrazumevalo, naravno, i nacije). Rat je sobom odneo sve što je vredelo. Došlo je vreme bede. Materijalne, moralne, ljudske. Pogaženi su sistemi vrednosti, a svakome se, odjednom, na čelu utisnulo isto. Nacija
Osim što su mesečno primali minimalno po 3.000 KM za plate i naknade i što im se plaćaju materijalni troškovi i dnevnice, narodni poslanici RS su 2009. dobili iz budžeta na lične tekuće račune ukupno 435.314 KM.
Imam prijatelja, kao i svi. I mi, tako, kuražimo jedan drugoga. Ja njemu „vojvodo“, on meni „serdare“. Pohvalim mu auto ili frizuru, on meni... a on meni... on meni, recimo, način na koji sam otkinuo rukave košulje. Sretan ja, sretan on. I mi pravo dobri, pogotovo ako redovno jedan drugom plaćamo piće.
Najbrži put da se prepozna osoba je da izdvojite jednu ili dvije posebnosti. Moje su bile što sam bio profesor povijesti koji voli jazz i što sam ostao u Komunističkoj partiji dulje od većine, napisao je Eric J. Hobsbawm. Duhovita primjedba, premda ne baš točna. Razlog zbog kojeg su ga potezali za rukav bila je činjenica da Hobsbawm, valjda zadnjih pedeset godina, slovi za jednog od najvažnijih i najpoznatijih povjesničara našeg doba. Danas se tim oznakama pridodaje i ona jednog od rijetkih preostalih lijevih autoriteta. U 92. godini života Hobsbawm ne posustaje, piše o globalizmu, demokraciji, terorizmu i inome ostajući vjeran tituli “povjesničara svog doba”. Na žalost, u proteklih petnaestak godina njegove knjige na ovom tržištu nisu bile u modi. Knjige ste mu mogli čitati isključivo u izvorniku ili srpskom prijevodu, a tekstove povremeno u časopisima. Kroz neka dva mjeseca na hrvatskom tržištu izlaze njegova autobiografija “Zanimljiva vremena” (Disput) i “Doba ekstrema” (Zagrebačka naklada), prvi naslovi sedamnaest godina nakon što je Novi liber objavio “Nacije i nacionalizam”. - Ne težim slaganju, odobravanju ili simpatiji, nego povijesnom razumijevanju - navodi autor u predgovoru ‘Zanimljivih vremena’. Istina, Hobsbawmove knjige nisu se nikad čitale da dugo živite i dobro vam bude na zemlji - nego da shvatite gdje živite. U intervjuu povjesničar odgovara na neka pitanja koja potresaju današnji svijet.
Prije nepunog vijeka, državnik Lenjin je svojim ruskim sapatnicima napisao rad pod nazivom „Šta je potrebno da se učini?“ i podnaslovom „Goruće pitanje našeg pokreta“. Nakon devedeset i osam godina od objave ovog teksta, nešto dalje od snježne Rusije, stanovnici BiH će se naći na prekretnici u kojoj bi trebalo i sami da ustanove šta da rade, način već imaju. U vrijeme kad je politička osviještenost običnog građanina ravna motanju pite (svi znaju sve, ali je malo ko zna saviti), postavlja se jednostavno pitanje - kud ćemo da gonimo na ovogodišnjim izborima, ko će da se goni sa lista kandidata i ko će nas, naposlijetku, motati naredna četiri ljeta.
Dvadesetjednogodišnjak je u banjalučkom naselju Lauš nožem nanio teške povrede jednom mladiću, a drugom lake nakon verbalne prepirke koja je prerasla u fizički sukob, saopšteno je iz banjalučke policije
Strah me od straha koji će opet prevagnuti na izborima. Strah me je da će nas svi napustiti i da će zemlja Bosna i Hercegovina izgledati kao završetak onog dobrog filma Abela Gansa iz tamo neke 1919, gdje se aveti poginulih vojnika dižu i slobodno hodaju zemljom. U pacifističkom filmu jednog Francuza od prije stotinjak godina, to je značilo - nikad više. U balkanskom kontekstu svi već znamo šta znači kad mrtvima postane tesno u grobovima
Student jezika i književnosti, budući profesor ili lektor, nasmijaće se grohotom kad u svom haustoru pročita nevještim rukopisom sročen poziv: OĆISTI TE SVOJE SMETLJARNIKE POPRAVIĆE SE SVI. HVALA.