Buka

Sa izanđalim tramvajima sa evropskih se gradskih tračnica na sarajevske doklackao i duh novog doba. Njegova je zadaća sakriti ruglo svakidašnjice obećanjem ljepšeg života - svedenog u okvire displeja.

Dečje metafore, toliko tipične za rečnik postkomunistilje tranzicije, simptom su novog odnosa moći.

Danas se u devet sati na Županijskom sudu u Zagrebu nastavilo suđenje osumnjičenima za atentat na Ivu Pukanića, u slučaju koji je već zaradio, ali i u velikoj mjeri opravdao, epitet "suđenja stoljeća".

Program privatne gruzijska TV stanice koji je objavljivanjem lažne vijesti o ruskoj invaziji na Gruziju i ubistvu predjednika Mihaila Saakašvilija izazvao paniku u ovoj zemlji mnoge je ponukao da cijeli dogadjaj povežu sa počecima ovakve prakse tačnije Orsonom Wellesom i njegovom glasovitom radio dramatizacijom o invaziji Marsovaca na Zemlju iz 1938 godine.

Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik medijskog projekta BUKA iz Banjaluke za RadioSarajevo govori o medijskim slobodama u RS-u posljednjih dana, vladinim dekretima i pritiscima na "neposlušne" medije te saradnji BUKE i portala RadioSarajeva, čija je ideja približiti Sarajevo Banjaluci a Banjaluku Sarajevu.

Mnogi smatraju da je ovaj akronim stranog porekla pa ga najčešće tako i izgovaraju – pi-ti-es-pi. Međutim, nije, nije. Na engleskom bi on u stvari glasio pi-ti-es-di (PTSD – Posttraumatic Stress Dissorder) dok je pomenuti PTSP {dakle: pi-ti-es-pi, ili preciznije: pe-te-es-pe [po Vuku (Draškoviću, naravno): пе-те-се-пе]} skraćenica našeg naziva tog sindroma: posttraumatski stresni poremećaj.

Tokom svoje višegodišnje karijere u nevladinim organizacijama, imao sam priliku upoznati mnoge ljude koji su porijeklom iz, sada imaginarne zemlje, Jugoslavije, koja još samo živi u srcima, uglavnom dobrih ljudi. Ta imaginarna zajednica, međutim, postaje stvarna kada počnemo međusobno razgovarati i shvatimo da se još uvijek sasvim dobro razumijemo. Međutim, iako smo mi koji putujemo širom Balkanskog poluostrva naviknuti na sve varijante nekadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika, veliko je pitanje da li će se naša djeca i unuci razumjeti za nekih pedesetak ili sto godina.

Dva od deset ljudi su u stanju mučiti i ubiti čovjeka na najgore moguće načine. Ja sam to otkrio sam, u ratu. A u ratu je čak 5 do 6 ljudi od njih 10, spremno na takvo nešto. Tako kaže psihologija. A sada je, bez obzira na to što je ljevica u BiH militantnija od desnice, ipak kakav – takav mir. A ljudi još uvijek muče druga živa bića. Čak odgajaju i djecu sposobnu da to rade.