Nije teško biti fin. Lako je i biti Oborčanin. Nego, kako biti fini Oborčanin? Ili, bolje je pitati se, ako ste se kakvom nesrećnom promisli rodili kao dotični, zašto biti fin? Jesu li fini samo oni koji su fini na unutarbosanskom prelu ili su fini oni koji i prema intruderima pokazuju dozu prijeko potrebne finoće? U suštini, ja se i ne osjećam Bosančerosom, dok mi u Obor ne navrati komšija. Dakle, jedinu reviziju svog JA, vidim u ehu rožnjače stranca.
Pokrivanje glave pred Bogom karakteristično je za mnoge mediteranske religije, i mnogobožačke (od egipatske do rimskih prvosvećenika), i za sve tri abramitske jednobožačke: židovsku, kršćansku i muslimansku.
Priču znate. I u literaturi i u baladama, pa i u filmovima, Robin Hud je onaj koji krade od bogatih i daruje siromašnima. Ponekad je on ''običan'' čovek iz naroda, a negde ima i skriveno aristokratsko poreklo, kao ovde. Fantastičan je strelac, sjajan mačevalac. Ništa od svega toga u ''Robinu Hudu'' Ridlija Skota
Najčešći problem sa knjigama prvijencima mladih autora ili autorki je njihova nezajažljiva želja za pokazivanjem pameti. Želja koja gotovo redovno rezultira obiljima pretencioznosti u napisanim redovima.
Za razliku od prošlosti, sadašnjost i budućnost su neuhvatljivi: izmiču modeliranju, oblikovanju - na našu žalost ili na sreću nismo toliko brzi, pametni ni vidoviti da ih podredimo svojim željama, načelima i svjetonazorima.
Kultura u kojoj živimo nudi vam, kao govorniku, na dar bogatstvo priča koje se već nalaze duboko u svijesti svake publike. Upotrijebite ove priče da osnažite svoje govore i da veoma brzo uspostavite jaku vezu sa publikom. Postoji pet osnovnih priča: pustolovine, stranac u stranoj zemlji, od siromaha do bogataša, ljubavna priča i priča o osveti. Svaka ima svoju strukturu i situacije u kojima se može iskoristiti.
U tridesetim godinama XX. vijeka, kad je političko-ideološka instrumentalizacija i transformacija Nietzscheove filozofije dosegnula svoj vrhunac, ''na drugoj strani'' i iz sasma drukčijih pobuda nastale su značajne monografije o Nietzscheu iz pera Karla Löwitha (Nietzscheova filozofija vječnog vraćanja, 1935) i Karla Jaspersa (Nietzsche: Uvod u razumijevanje njegova filozofiranja, 1936). Oba autora, svaki iz svoje osobene perspektive, Nietzscheovu misao vraćaju natrag u filozofske okvire.