Pokrivanje glave pred Bogom karakteristično je za mnoge mediteranske religije, i mnogobožačke (od egipatske do rimskih prvosvećenika), i za sve tri abramitske jednobožačke: židovsku, kršćansku i muslimansku.
Priču znate. I u literaturi i u baladama, pa i u filmovima, Robin Hud je onaj koji krade od bogatih i daruje siromašnima. Ponekad je on ''običan'' čovek iz naroda, a negde ima i skriveno aristokratsko poreklo, kao ovde. Fantastičan je strelac, sjajan mačevalac. Ništa od svega toga u ''Robinu Hudu'' Ridlija Skota
Najčešći problem sa knjigama prvijencima mladih autora ili autorki je njihova nezajažljiva želja za pokazivanjem pameti. Želja koja gotovo redovno rezultira obiljima pretencioznosti u napisanim redovima.
Za razliku od prošlosti, sadašnjost i budućnost su neuhvatljivi: izmiču modeliranju, oblikovanju - na našu žalost ili na sreću nismo toliko brzi, pametni ni vidoviti da ih podredimo svojim željama, načelima i svjetonazorima.
Kultura u kojoj živimo nudi vam, kao govorniku, na dar bogatstvo priča koje se već nalaze duboko u svijesti svake publike. Upotrijebite ove priče da osnažite svoje govore i da veoma brzo uspostavite jaku vezu sa publikom. Postoji pet osnovnih priča: pustolovine, stranac u stranoj zemlji, od siromaha do bogataša, ljubavna priča i priča o osveti. Svaka ima svoju strukturu i situacije u kojima se može iskoristiti.
U tridesetim godinama XX. vijeka, kad je političko-ideološka instrumentalizacija i transformacija Nietzscheove filozofije dosegnula svoj vrhunac, ''na drugoj strani'' i iz sasma drukčijih pobuda nastale su značajne monografije o Nietzscheu iz pera Karla Löwitha (Nietzscheova filozofija vječnog vraćanja, 1935) i Karla Jaspersa (Nietzsche: Uvod u razumijevanje njegova filozofiranja, 1936). Oba autora, svaki iz svoje osobene perspektive, Nietzscheovu misao vraćaju natrag u filozofske okvire.
PROLJEĆE na Balkanu najzahvalnije je godišnje doba. Kombinacija nesnosnih mirisa buđenja prirode i mazohizam ljudi koji ovdje obitavaju obaraju s nogu učinkovito kao niski tlak zraka menopauznu gospođu. Proljetne dane među političkom vrhuškom obilježavaju čitavu godinu s nestrpljenjem čekana flambiranja žrtava po raznoraznim povijesnim stratištima. Oni naravno to ne mogu učiniti ljudski, u tišini i bez pompe, jer nije predizborni, ni etično, a i onda bi izostao sav popratni cirkus. Neprocjenjive su njihove teatralno obrisane suze sa svilenim Hugo Boss rupčićem, nakon uvijek debilno napisanih govora. Nagomilana sjeta pred imenima ubijenih koja ih zatim nepogrešivo pogodi u fiktivne rane koje nose iz nikad viđenog Domovinskog rata. Pa se nježnom rukom afektirajući pijetet kao i mnogi prije njih, pridrže za nepostojeće gelere u svojim tijelima.