Hoće li se Srebrenica pamtiti duže ako se Šumarice zaborave brže? Zašto je škola Živka Jošila preimenovana u školu Mehmedalije Maka Dizdara? Nenad Veličković škljoca i zvoca o komunalnom krštenju i pokrštavanju.
Kako je oko 30 intelektualaca s prostora nekadašnje SFRJ, iz Amerike i Evrope, tokom dvodnevne rasprave na tribini Univerziteta Kolumbija u Njujorku videlo postjugoslovenski kulturni prostor
Na dan kada je Skupština Srbije usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, predsednik Boris Tadić mi je telefonirao i pozvao me da dođem u posetu Beogradu. Prihvatio sam poziv i najverovatnije ću u maju realizovati tu ideju - najavljuje u razgovoru za Danas Sulejman Tihić, predsednik Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i lider Stranke demokratske akcije, najuticajnije bošnjačke stranke u BiH.
Sablja« nije bila dovoljna, »Skalpel« je zarđao pre nego što je počeo da radi, a »Balkanski ratnik« je samo pokazao da su u istoriju otišli samo mrtvi, a i oni ostavljajući nam sve duhove prošlosti
Srpski parlament je mlakom deklaracijom o osudi zločina u Srebrenici učinio korak ka pokajanju, no žrtve srebreničkog pakla još uvijek iščekuju uhićenje Ratka Mladića Kada je bivši njemački kancelar Willy Brandt godine 1970. kleknuo ispred spomenika ustanku u varšavskom getu, učinio je to bez riječi. Klečao je tako u tišini, klanjajući se ne samo 13 tisuća Židova poginulih i pobijenih na tom mjestu, već milijunima žrtava za čiju je smrt njegova domovina Njemačka bila odgovorna. Ova njegova gesta ostala je upamćena kao najrječitiji simbol pokajanja, jača od bilo kakvih riječi ili deklaracija. Ali za takav čin trebalo je biti ne samo političar, nego i čovjek od formata. Za to je trebalo imati ljudskosti i mudrosti.
Jezik za zubima bi mogao biti simbol sva tri medijska prostora u BiH. Red zuba sa jezikom iza, možda je i grafički izvodljivo rješenje grba i zastave... To je zajedničko ne samo trima nacionalnim javnostima u Bosni i Hercegovini, i javnost Srbije i Hrvatske ima tu vrlinu. Ne kao ove naše tri, ali ima. Viđeno u Hrvatskoj neki dan, na primjeru „bastiona slobode govora“, Feral Tribunea, čiji novinari i danas mudro šute o svom dosad nevidljivom gazdi i cenzoru.