Dvadeset trećeg februara, jedna sedamnaestogodišnjakinja iz Severne Koreje prešla je granicu preko zaleđene reke Tumen i ušla u Kinu, postavši tako istovremeno i izbeglica i begunac. Song-hi (zamolila nas je da je tako nazovemo) je omalena devojka okruglog lica, sa sitnim bubuljicama po čelu. Došla je iz Musana, rudarskog grada, gde je išla u prvi razred srednje škole. Omiljeni predmet joj je bila matematika. Nameravala je da posle mature upiše učiteljski fakultet u obližnjem gradu Hoerjongu. „Nisam najbolja učenica u razredu, ali sam vredna“, kaže ona. Iako je školovanje u Severnoj Koreji navodno besplatno, učenici sami kupuju užinu i knjige, a očekuje se i da svojim nastavnicima daju poklone u novcu, jer su ovi toliko slabo plaćeni da ne mogu da prežive bez dodatnih prihoda. Song-hini roditelji su štedeli za njeno školovanje, pošto nijedan od njena dva brata nije pokazao sklonost ka učenju. „Ako iko iz ove porodice bude išao na fakultet, to ćeš biti ti“, rekao joj je otac.
Pomalo pojednostavljeno bi se moglo reći da zemlje ostaju nerazvijene i, dakle, zaostaju zato što nisu u stanju da reše neke osnovne probleme i, stoga, završavaju u „rđavoj ravnoteži“, kako se to, recimo stručno, naziva. Srbija je takva zemlja, u politički relevantnom smislu, sada već dve decenije. Kako stoje stvari, promene se ne mogu očekivati u dogledno vreme. Zašto?
Ko su tviteraši, korisnici Twittera, sve popularnije i vrlo uicajne online društvene mreže, najbržeg medija na internetu, kako zahvaljujući tom jednostavnom servisu razmjenjuju ideje, informacije, organizuju humanitarne akcije i nalaze poslove brže nego iko drugi?
Što je to obuzelo Katalonce, zašto tako žarko žele svoju državu nakon svih filozofskih i inih razmatranja slabosti zatvaranja u usko nacionalno, pita se komentator Perišić. Zašto građani jedne autonomne regije koja uživa višejezičnost, vlastitu policiju, parlament i vladu požele osnovati državu zasebnu od svjetskog prvaka u nogometu, zasebnu od domovine Goye i Cervantesa koja je na uzorno demokratski način svladala užasno nasljeđe građanskog rata i fašizma?
Tokom poslednjih 500 miliona godina, najmanje, događala su se "eksplozivna" istrebljenja svakih 27 miliona godina, kažu Adrijan Melot, astrofizičar Univerziteta Kanzas, i Ričard Bambah, paleontolog sa instituta Smitsonijan, prenosi "Telegraf".
Politika na ovim balkanskim područjima je jako slična onome što je septička jama, moralno dno, kaže sarajevski reditelj Dino Mustafić, koji režira predstavu „Rođeni u Jugoslaviji”
Bez potpisa, bez imena, ovaj letak je najbolji pokazatelj kako uplašeno, nesigurno, jalovo, bezlično i sterilno opozicija u Republici Srpkoj izgleda danas, a u predvečerje Izborne kampanje.