Stari Rimljanin, vladar svijeta u ljudskom tijelu, od slobodnog čovjeka bi postajao rimskim robom samo na jedan način. Dok se zaduživao, bio bi slobodan čovjek. Dok bi trošio posuđene sesterce, još bi uvijek imao svoju slobodu. Sloboda bi polako odlazila sa svakom sestercijom koju bi trošio na hljeb, vino, kocku, žene ili na konje i kočije. Trošio bi, tako, i svoju slobodu. Ako mu rashodi po bilo kom osnovu premaše prihode, e onda... Onda bi, kao i ljudi današnjice, trošio više nego što zarađuje. Kad bi novca nestalo, bogati Patron bi nesretniku dao još. A nesretnik bi se poslije nekog vremena sam vratio po još. I tako sve do trenutka kad bi Jupiteru i ostalim bogovima, pa i svima u Rimu, postalo jasno da zlosretni - nekad slobodan čovjek, ponosni Rimljanin, ni pod razno ne može vratiti ono što je zajmio.
Moje ime je Mali Prgavi Vjetar Koji Kad Zapuše Oduva Magarca sa Susjednog Brda. Ali, u kontekstu pripovijesti, dovoljno je sad da samo kažem da sam Mali Prgavi Vjetar. U mojoj me zajednici ljudi prepoznaju. Mislim, kako i ne bi, kad smo nakon dolaska novog šerifa na vlast od jednog sretnog naroda postali ugrožena manjina, na prostoru manjem od nekadašnje bašte moje babe.
Fašizam je postao isprana riječ. Niko više tu riječ ozbiljno i ne shvata. Ranije smo govorili o tome, ali i o zloupotrebi našeg jezika, u tekstovima «Kad mediji odaberu stranu» i «Jezik naš svagdašnji», gdje smo kazali ponešto o pogrešnoj indoktrinaciji naših mladih naraštaja, koji su, zahvaljujući godinama i svojoj mladosti, idealna publika za potkusurivanje domaćih nacionalista koji sjede u foteljama, a svoje nacionalističke ideje prenose u školske klupe.
Dokle ćemo biti, kako reče „budući predsjednik“, ,,kreteni na biciklu“? Dokle će nas karati kućno vaspitanje, skrupule, obziri, ljudskost, savjest i ostale nepotrebne stvari?
Bosna i Hercegovina je postala projekat manjine, političkih elita i Međunarodne zajednice. Učešće društva je zatočeno među njihovim definicijama. Te definicije određuju, strategijski, što je moguće a što nemoguće, što je izvjesno a što ne, šta može biti, a šta ne može biti, i tako dalje.