Na svjetskim berzama prošle sedmice cijene akcija su pale, jer je ulagače razočarao nastavak niza makroekonomskih podataka koji pokazuju da rast najvećih svjetskih ekonomija slabi, a na to upućuju i poslovni izvještaji većine kompanija.
Šokantni rezultati Javnog konkursa za dodjelu sredstava Fonda za zaštitu životne sredine RS proŠli su neopazeno u medijima. Na krajnje netransparentan i sumnjiv nacin,...
Meni definitivno nisu baš najjasniji odnosi između lokalnih distributera i emitera, a nije mi očigledno jasno ni šta se to dešava na planu promocije filmova koji nam dolaze u bioskope, ali da nije bilo G-a, ja ne bih ni znao da je u Beograd stigao film koji me je od svih najavljivanih holivudskih letnjih hitova možda i najviše interesovao.
„Lijepa vijest za penzionere...“, tako počinje onaj udarni večernji dnevnik. A ta lepa vest je da će dobiti penzije. Preventivno utucavanje u mozak je urodilo plodom. Sad više ne pitaju ima li šanse da se poveća penzija, već izražavaju nadu da će je biti i posle oktobarskih izbora.
Za veliku slavu velika kazna, kaže De Gaulle. U slučaju Gorana Milića, ta često citirana dosjetka ne vrijedi. U četrdeset godina karijere Milić je bar 30 godina bio silno slavan, ogorčio je brojne ljude, promijenio više ideoloških košulja nego Aleks Grdić grudnjaka, pa ipak od velike kazne nema ni “K”. Nekoliko godina medijskog ostracizma nakon Yutela, nešto neugodnog vucaranja po časopisima obavještajnog podzemlja, nadzemlja i bezumlja, mučno dokazivanje pravovjernosti, pokoja ne sasvim laka godina podstanarstva i to je uglavnom to. Nije mu nakon odlaska iz Beograda i Sarajeva bilo lako, ali nije to bilo ni žrtvovanje svetog Lovre, ako ćemo pravo. Ne dao bog većeg zla. Jer, u druge prazne kućice Milićeve biografije valja upisati i druženja s Carterom, Titom, Bushom, Markovićem, Tuđmanom, New York, London, Azurnu obalu, Madrid…
Ljude koji su se potpisali za referendum podržavam zbog toga što se već godinama traži samo od određenih slojeva stanovništva. Ista je navika bila u socijalizmu. Mi smo dugo živjeli u tom sistemu, bez obzira što danas živimo malo drugačije, neke stare navike su ostale.
I kada situacija još nije revolucionarna, u društvima svejedno djeluje živa socijalna imaginacija. No, ona se tada troši na tzv. realne utopije koje, kao i istoimena politika, pokušavaju pokazati da se društvo može utopijski popraviti bez da izađe iz svojih osnovnih ideoloških parametara. Danas te parametre određuje građansko utemeljenje apstraktne, monadne individue i njezin svijet ugovora, kojima ona hoće bitno odrediti svoje odnose spram drugih, sličnih individua, no u kojima ipak može preživjeti djelatno sjećanje na neku bezuvjetnu zajednicu.