Dok Hrvatska proslavlja Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja, u Srbiji i Republici Srpskoj je ovaj dan obilježen brojnim parastosima i sjećanjem na dane kada je preko 200.000 Srba moralo da napusti svoja ognjišta. Za jedne-veličanstvena pobjeda, za druge etničko čišćenje i zločin neviđenih razmjera.
Nova faza ideološkog razvoja: čim kritikuješ vođu,vodjice, šefa i šefiće, odmah si na forumima okarakterisan kao frustriran, mrzitelj si svoje vrste, tuđeg si porekla ili u najmanju ruku nisi čistokrvan, treba te linčovati što se ne budiš svakog dana sretan/sretna što živiš nacionalno zaštićen...
BiH neće tako lako ni sprovesti toliko nužan popis stanovništva. Naime, sjednica Doma naroda bh. parlamenta nije održana u četvrtak jer su je tri srpska delegata iz SNSD-a napustili kako bi spriječili usvajanje zakona o popisu stanovništva u BiH.Obrazloženje?
Dva čelnika policije Tuzlanskog kantona – ministar Sead Omerbegović i komesar Nedim Mutapčić godinama već igraju čudnu, perverznu igru, u kojoj za sada Mutapčić vodi rezultatom 3:2!?!? Riječ je o uništavanju voznog parka policije TK, a to je igra u kojoj uživaju samo ova dva destruktivca, a čiju cijenu plaćaju poreski obveznici!
Naravno, svi ćemo se sada sjetiti genijalnog Đorđa i njegove pjesme iz naslova ovog teksta. Ova pjesma je i danas jedna od onih rado slušanih, koje je ovaj čovjek smišljao kroz cijeli svoj vijek, a vjerovatno ni sam svjestan, kroz nju je rekao mnogo više nego što se to čini na prvi pogled. Kako nas (ni)je i učila profesorica Mirsada Balić iz Druge gimnazije, poeziju valja shvatiti uvijek na svoj, jedinstven način. Tako ću i ja, proanalizirati sada refren ove pjesme.
Ne znam odkud tolika hajka na Milorada Dodika i njegov SNSD? Da li je moguće da je taj čovjek izvor svih zala u Oboru? Prije će biti da je riječ o ostrašćenim i nadobudnim novinarima, njihovim nalogodavcima i, naravno, političkim oponentima. Oni svi zajedno kidišu na Premijera, a to ne bi bilo moguće da međunarodna zajednica, predvođena OHR-om, ne gleda kroz prste ovakvim atacima na pojedinca.
To što se dogodilo novinaru Teofilu Pančiću bio bi dovoljan razlog da mu izrazimo solidarnost, ali stvar nije u pukoj konvenciji: ovde u Srbiji danas kao da svi čekamo da se dogodi ono najgore, ono što se dogodilo Ćuruviji i Dadi Vujasinović, pa da se onda vajkamo na zlu sudbinu koja prati novinare i slobodnu reč u medijima.
Sto dvadeset hiljada hektara šume u sedamnaest regiona Rusije gori. Do sada je poginulo 50 ljudi, uglavnom civila, nesrećnika koji su ostali u svojim kućama i prosto izgoreli.