Pored toga što nas vlast konstantno laže, oni se vrlo često predstavljaju onim što zapravo nisu. Lijevo i desno orijentisane partije su ponegdje zamijenile mjesta, a vrlo često su partije centra zaglavile u vječnom desničarskom ćorsokaku. Jedni se zalažu za «vrijednosti» nacije, nečega što nam je sam Bog, Allah, Juda, ili kakogodgamizvali dao, a drugi za tobožnju socijalnu pravdu, pod krinkom građanskih prava.
Najednom, kao da ih je sama viša sila ukazala, ispred mene sjevnuše papuče – DODO. Nisam mogao da vjerujem. Papuče dostojne jednog apsolutiste. Crne i neprikosnovene. Moćne i postojane, a samo dvije marke
Srbija je uputila Bosni i Hercegovini protestnu notu zbog izjave člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da podržava cjelovitost Hrvatske i "Srbije bez Kosova". Podsjetimo, Željko Komšić je u svojoj izjavi za Fenu kazao kako bi predsjednici susjednih država trebalo da se bave svojim zemljama i problemima kojih imaju i previše, a ne Bosnom i Hercegovinom.
Slovenija je zainteresovana za izgradnju autoputeva u RS i za druge infrastrukturne projekte, a Vlada RS zainteresovana je za mogući angažman slovenačkih firmi u tom pravcu, zaključak je sa sastanka Boruta Pahora, predsjednika Vlade Slovenije, i Milorada Dodika, premijera RS koji je održan u srijedu.
Nesvodiva razlika između etike i religije govori nam da etičke vrednote ne treba izjednačavati s „božjim“ zakonima (zapovijedima i zabranama). Religija nije etika, kao što ni etika nije religija. Smisao etike nije religiozni smisao. Kao konglomerat „religija“ doista sadrži etiku, možda ju je čak u sebi i razvila, ali iz toga ne proishodi da je i dalje može prisvajati. Upravo nam danas, na pozadini trijumfalnog vraćanja religije, valja osloboditi – što je moguće samo pomoću demokracije, unutar nje – etiku ispod religije. Jer upravo ono što je nekoć važilo kao normalno ili neupitno, danas, pod svjetlom demokratskih okolnosti, prepoznajemo kao izvor religioznog fundamentalizma: bezobzirnih zahtjeva za usmjeravanjem i reguliranjem etike, a preko nje politike, i preko politike (etičke komisije što ih formira država u suštini nisu etičke, nego političke komisije) naposljetku znanosti.
Neke od najvećih dnevnih novina u Norveškoj više nikada neće biti iste, niti će nastaviti da budu ono što su danas. Održavaće se u životu dok sav njihov smisao ne bude polako isisan iz njih; jer, tako novine odumiru, polako i bolno. Prva stvar koja nestaje je ona vrsta novinarstva koja mnogo košta jer iziskuje putovanja. Onda na red dolaze oni stariji koji prihvataju paket za nezaposlene ili idu na odsustva na neki drugi način. Glavni desk razrezuje brže, prečice postaju preče. Urednici sve češće organizuju strateške sastanke i predlažu sve više izmena: kulturna strana se pomera na kraj… na početak; novine treba da budu ozbiljnije… manje ozbiljne; treba da budu „tiše“ … ili hrabrije. Ali, prva i najvažnija stvar je da budu jeftinije.