Katin i Jasenovac, još jednom: dugo i sustavno prešućivanje sovjetskog zločina nad poljskim časnicima slično je ustrajnom pumpanju broja žrtava ustaškog logora smrti, no neki noviji politički istupi pokazuju da ipak ima nade – na lažima o Drugom svjetskom ratu se neće moći inzistirati vječno
Iako su svetska tržišta tokom protekle sedmice beležila rekorde u rastu vrednosti reprezentativnih indeksa, slavlje je u petak pokvarila Goldman Sachs banka i vest o špekulativnoj trgovini visokorizičnim akcijama u sektoru nekretnina. Iz udobne zelene zone, indeksi su u poslednja dva sata trgovanja u petak skliznuli u duboko crveno. Performanse na azijskim berzama svedoče i u ponedeljak da je globalno tržište doživelo još jedan potres i udaljilo se od priželjkivanog ekonomskog oporavka
Sa svakog putovanja potrudim se vratiti sa mrvicom sačuvanog sjećanja za jedan mali putopis. Zabilježim detalje ugrubo prvih dana po povratku sa puta, a kada nađem vremena uobličim ih u štivo za svoju dušu. Da se ne zaboravi.
Na prvi pogled sve je drugačije. Vlada Mirka Marjanovića je 1997. akcije Telekoma Srbija prodavala direktnom nagodbom, a Vlada Mirka Cvetkovića najavljuje raspisivanje međunarodnog tendera. Marjanović je imao glavnog pregovarača Mišu Beka, a Cvetković i nema ministra za privatizaciju. I konačno, Marjanovićeva vlada je novac od prodaje Telekoma potrošila za namirivanje penzionera i radnika u javnim preduzećima, dok Cvetković najavljuje formiranje budžetskog fonda za gradnju infrastrukture.
Otkad su vampiri koji svjetlucaju na suncu ušetali u korice knjiga, a onda i na filmska platna, milijuni čitatelja diljem svijeta traže još krvi. Naoštrite očnjake, slijedi popis vampirske književne elite.
Ovih dana po Oboru kola apokaliptična priča o sumraku ružičastog! Elem, televizija Pink BIH, očigledno pod naletom SEKE i nenaplaćenih kamata, svojim radnicima nije isplatila poslednja četiri lična dohotka. Neki uposlenici su dobrovoljno, a neki manje dobrovoljno, dali otkaze i otišli. Kojekude, široka im lijepa kuća. Ko je sposoban, naći će sebi uhljebljenje. Nego, ne bih ja sad o tome.
Blasfemični naslov ovoga teksta, to je ono što vidi Milorad Dodik kada u crnoj limuzini prolazi kraj table na kojoj piše “Memorijalni centar…”. Slova su ukočeno crna, bez serifa i kitnjastih ukrasa, elegantno nanizana na žutoj podlozi, ali Dodik se služi maštovitom individualnom optikom: njegove oči registriraju ružičasti neon, drečeću parolu koja iluminira okoliš, uvija se i mami osamljene duše, sa zavodljivom zvjezdicom uz slovo P. Možda su sa strane još i usne s neonskim jezikom, senzualno izvijenim prema gore, takvim da sugerira nešto taktilno i vlažno, nešto poput razuzdanog političkog govora.
N.K. je žena u poodmaklim godinama i vrlo je prijatnog izgleda. Hod joj je obazriv i spor, u koraku je sa svojim kućnim ljubimcem kojeg redovno šetka. Bore na njenom licu razoružava osmeh ispod blagih plavih očiju. Uvek započnete razgovor sa njom, a to nije tek obična kurtoazija već smisleni mali razgovor o lepoti ruža koje ona sadi ulepšavajući celi vaš kraj.
Ko je čitao ozbiljne evropske knjige – one na kojima stoji evropska kultura i civilizacija – neće se čuditi pomalo patetičnom naslovu ovoga zapisa. Jednu od tih knjiga napisao je blaženi Augustin i ona se zove Cofessionum libri XIII. U tok knjizi (VIII-8) mogu se pročitati reči koje je ovaj veliki Evropljanin napisao gledajući kako milioni ljudi, dok propada Rimska imperija, idu za onim mladim pobunjenim robom Isusom, koga prati njegova bosonoga lepotica Marija iz Magdale – krenuli su ti ljudi da menjaju svet da on bude bez mržnje, da u njemu bude ravnopravnosti, da nema roba ni gospodara.