Buka

1938.

Te godine su nacisti umarširali u Beč,

Supermen se prvi put pojavio u Action Comics,

Staljin je tamanio svoju braću revolucionare,

Prvi Dairy Queen restoran otvoren je u Kankakeeju, Illinois,

Dok sam ležao u svojoj kolijevci i zapišavao pelene.

„Mora da si bio divna beba”, pjevao je Bing Crosby.

Pilot kog su novine prozvale „Pogrešan smjer” Corrigan

Poletio je iz New Yorka prema Kaliforniji

Ali je umjesto toga sletio u Irsku, dok sam posmatrao svoju majku

Kako iz svoje plave spavaćice izvlaci dojku i postaje mi sve bliža.

Tog septembra uragan je čitav jedan bioskop

U Westhampton Beachu oduvao u more.

Ljudi su se pribojavali smaka svijeta.

Riba za koju se vjerovalo da je izumrla prije 70 miliona godina

Pojavila se u mreži južnoafričkih ribara.

Ležao sam u kolijevci dok su dani postajali hladniji i kraći,

I prvi teški snijeg je pao preko noći

Ispunjavajući moju sobu tišinom.

Vjerujem da sam još dugo, dugo slušao svoj plač.



Nineteen Thirty-Eight

That was the year the Nazis marched into Vienna,

Superman made his debut in Action Comics,

Stalin was killing off his fellow revolutionaries,

The first Dairy Queen opened in Kankakee, Ill.,

As I lay in my crib peeing in my diapers.

“You must have been a beautiful baby”, Bing Crosby sang.

A pilot the newspapers called Wrong Way Corrigan

Took off from New York heading for California

And landed instead in Ireland, as I watched my mother

Take a breast out of her blue robe and come closer.

There was a hurricane that September causing a movie theater

At Westhampton Beach to be lifted out to sea.

People worried the world was about to end.

A fish believed to have been extinct for seventy million years

Came up in a fishing net off the coast of South Africa.

I lay in my crib as the days got shorter and colder,

And the first heavy snow fell in the night.

Making everything very quiet in my room.

I believe I heard myself cry for a long, long time.



Naše spasenje

Ono što ne podnosim su kratki zimski dani,

Hladna popodneva bez snijega,

Tamna noć koja žuri da se spusti

Čim prođe poslednji školski autobus.

Nerviraju me žene koje ne pale

Više od jedne lampe u kući,

Koje štede na grijanju

I navlače na sebe po tri džempera i šal.

Ono što me dovodi do očaja su obroci

Pojedeni u tišini ispred televizora,

Na kom se recitali dnevnih užasa

Završavaju turobnom vremenskom prognozom.

Neutješan sam što svake noći

Odlazim na spavanje u hladnu sobu

Sa njom koja još uvijek ima snage

Da se moli Bogu za naše spasenje.

Our Salvation

What I hate are short winter days,

Cold and snowless afternoons,

The dark night in a hurry to fall

After the last school bus passes.

I dislike a woman who won’t light

But one lamp in the house,

Who keeps the heat way down

And wears three sweaters and a shawl.

What drives me to despair are meals

Eaten in silence with the TV on,

The recital of the day’s horrors

Followed by a grim weather report.

It breaks my heart to go to bed

Every night in a room without heat

With the one who stills has strength

To pray to God for our salvation.



Pogrebno slovo

Naš pokojni prijatelj nije mogao da smisli plavo nebo,

Propovjednike koji citiraju Bibliju,

Političare koji ljube malu djecu,

Žene koje su tako slatke i mile.

Volio je pijance u crkvi,

Nudiste-odbojkaše,

Pse lutalice koji se umiljavaju,

Ptice koje pjevaju o divnom vremenu dok seru.

Graveside Oration

Our late friend hated blue skies,

Bible-quoting preachers,

Politicians kissing babies,

Women who are all sweetness.

He liked drunks in church,

Nudists playing volleyball,

Stray dogs making friends,

Birds singing of fair weather as they crap.

Preuzeto sa prijateljskog portala Peščanik.net

To što se dogodilo novinaru Teofilu Pančiću bio bi dovoljan razlog da mu izrazimo solidarnost, ali stvar nije u pukoj konvenciji: ovde u Srbiji danas kao da svi čekamo da se dogodi ono najgore, ono što se dogodilo Ćuruviji i Dadi Vujasinović, pa da se onda vajkamo na zlu sudbinu koja prati novinare i slobodnu reč u medijima.

Sto dvadeset hiljada hektara šume u sedamnaest regiona Rusije gori. Do sada je poginulo 50 ljudi, uglavnom civila, nesrećnika koji su ostali u svojim kućama i prosto izgoreli.

Zabrana ekstremističkih organizacija ne rešava problem ako ne budu dosledno kažnjavani pripadnici tih grupa

BiH neće tako lako ni sprovesti toliko nužan popis stanovništva. Naime, sjednica Doma naroda bh. parlamenta nije održana u četvrtak  jer su je tri srpska delegata iz SNSD-a napustili kako bi spriječili usvajanje zakona o popisu stanovništva u BiH.Obrazloženje?

Dva čelnika policije Tuzlanskog kantona – ministar Sead Omerbegović i komesar Nedim Mutapčić godinama već igraju čudnu, perverznu igru, u kojoj za sada Mutapčić vodi rezultatom 3:2!?!? Riječ je o uništavanju voznog parka policije TK, a to je igra u kojoj uživaju samo ova dva destruktivca, a čiju cijenu plaćaju poreski obveznici!

Naravno, svi ćemo se sada sjetiti genijalnog Đorđa i njegove pjesme iz naslova ovog teksta. Ova pjesma je i danas jedna od onih rado slušanih, koje je ovaj čovjek smišljao kroz cijeli svoj vijek, a vjerovatno ni sam svjestan, kroz nju je rekao mnogo više nego što se to čini na prvi pogled. Kako nas (ni)je i učila profesorica Mirsada Balić iz Druge gimnazije, poeziju valja shvatiti uvijek na svoj, jedinstven način. Tako ću i ja, proanalizirati sada refren ove pjesme.

Ne znam odkud tolika hajka na Milorada Dodika i njegov SNSD? Da li je moguće da je taj čovjek izvor svih zala u Oboru? Prije će biti da je riječ o ostrašćenim i nadobudnim novinarima, njihovim nalogodavcima i, naravno, političkim oponentima. Oni svi zajedno kidišu na Premijera, a to ne bi bilo moguće da međunarodna zajednica, predvođena OHR-om, ne gleda kroz prste ovakvim atacima na pojedinca.

Eh, toliko smo se radovali toj viznoj liberalizaciji pre godišnjih odmora! Zaboga, pa osnovna delatnost vaskolikog bh. puka je da mesecima pregleda bogatu turističku ponudu, bira egzotične destinacije, razmatra između hotela sa pet zvezdica u Turskoj i onog u Grčkoj, raspituje se o hrani u Španiji i Karibima i tome slično.