Sa Zenicom se nikad ranije nisam susreo jedan na jedan. Prošao sam pokraj nje desetine puta idući za Sarajevo, al’ se nije zadesilo da se sretnem sa njom oko u oko, Zenicu u zjenicu.
Nedavno sam čuo kako je jedan investitor iz Njemačke htio uložiti nekoliko miliona maraka u jedan agroindustrijski projekat u Bosni i Hercegovini koji bi zaposlio stotine ljudi.
Anonimnost možemo definisati kao aktivan oblik privatnosti kroz koji jedinka ili grupa mogu djelovati, ali bez imenovanja. Preciznije, za nekog ko je anonimus, možemo reći da radi, dela i proizvodi misli i stvari, ali mu je ime i prisustvo skriveno od očiju javnosti.
U petak 13. augusta, kompanija Metromedija raskinula je ugovor sa Centrom za odgovornu demokratiju (COD), koji je bio zakupac oglasnog prostora u ime grupe PRITISAK. Razlog za ovakvu odluku isključivo je političke prirode, što Metromedija i ne krije.
Prije godinu dana napisao sam članak za Economist u kojem sam upotrijebio izraz “Jugosfera”. Tad sam proguglao riječ i pojavilo se devet referenci, ali ni jedna od njih nije značila ono što sam ja njome htio reći.
16. avgusta 1977. godine umro je Kralj roka Elvis Prisli. Evo kako je taj dogadjaj propratila mreža Mutual Broadcasting System. "Elvis Prisli umro je u 42. godini. Ja sam Džon Mejer. Prisli je umro danas u Baptističkoj bolnici u Memfisu, u državi Tenesi. Bio je pjevač koji je na početku snimao za četiri dolara, a karijeru je završio multi-milionskim ugovorima. Elvis je večeras kasno popodne dovežen u bolnicu zbog, kako je saopšteno, teškoća u disanju."
Predsjednik Demokratske partije (DP) Dragan Čavić u intervjuu za Agenciju ONASA tvrdi da ima dokaze za sve što govori protiv aktuelne vlasti i da se ne boji prijetnji.
Da je Bosna i Hercegovina država mimo svijeta, dokazuje i sljedeći podatak - za plate i troškove zaposlenih u administraciji ove godine bit će potrošeno 3,190 milijardi maraka! To je 47,1 posto ukupnih budžeta - od državnog preko entitetskih i kantonalnih do opštinskih.
Eko selo «Jugoslavija», blizu Šćepan Polja, i drugi slični nostalgični projekti su jedino što je ostalo od zajedničke zemlje. Kao što vlasnici sela kažu, odlučili su se za to ime jer nikome nije bilo tijesno, niti je ikome išta u Jugoslaviji nedostajalo. Ipak, sličnog mišljenja nisu bili nekadašnji lideri, pa su, uvođenjem demokratije, pokucali na naša vrata mitraljezima, a pozdrave su slali minobacačima, tenkovima, PAT-ovima, PAM-ovima i svim ostalim spravama o kojima smo sve naučili u periodu od '91. do '95. godine, a neki i kasnije.