Postoje mnogi primjeri ratnih zločinaca koji su uspješno dovedeni pred lice pravde i pravosnažno osuđeni. Međutim, nijedan od njih nema političku pozadinu, niti je imao štićenike među političarima.
Svo to skandalozno mrvljenje-do-gašenja najboljih među njima mediji listom ignorišu, neki da bi sakrili svoju sramotu, drugi da ne bi izazivali dobru sreću. Podrška, istraživanje ili makar pobuna protiv nepravde, od strane kolega, saboraca, saradnika i sagovornika, postojali su u besmisleno malim tragovima. Profesionalna solidarnost svedena je tako na prihvatanje da je sasvim ok da oni, koji nisu već nasilno otkupljeni, na tome aktivno rade, vođeni ubeđenjem kojem smo se nekad podsmevali, da smo svi u duši sitni i sebični, samo neki to bolje kriju. Od profesionalnog ponosa ostao je minimum pismenosti kojim će se prekucavati agencijske vesti, a profesionalni integritet sada znači odbranu prava da se nazivate kolumnistom dok branite srpstvo. Obrazi su vremenom postali jako debeli i nema sramote u sramnom
Nasljednik Alije Izetbegovića na mjestu predsjednika najbrojnije bošnjačke partije, bivši logoraš i nekadašnji član Predsjedništva BiH, Sulejman Tihić posljednjih nekoliko godina povlači poteze zbog kojih bolje surađuje s Borisom Tadićem nego s koalicionim partnerima u Sarajevu. Iako je u dijelu, prvenstveno bošnjačke, javnosti proglašen izdajnikom čija politika vodi k daljem dijeljenju države, Tihić ne namjerava prekinuti pokušaje da razgovorima s – u prvom redu – liderima Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, malu zemlju za velike nesreće učini koliko-toliko funkcionalnijom.
Kad je reč o najpoznatijim delima Luisa Kerola, romanima „Alisa u zemlji Čuda“ i „Alisa iza ogledala“, dve stvari su gotovo sigurne – prva, da ste na neki način došli u kontakt sa njima, bilo putem knjiga, animiranih ili igranih filmova; druga, da Vam je glavni utisak o Alisinim avanturama da su šašave, besmislene i namenjene (samo) deci. Ovaj članak će pokušati da pruži drugi ugao gledanja na neke od epizoda, kao i oba romana u celini, i da bar delimično pokaže zbog čega su ova dela i danas draga i zanimljiva mnogim ljudima koji se interesuju za matematiku i nauku.
Zašto se premijer Republike Srpske Milorad Dodik žrtvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bliža? Zašto je trebalo potrošiti nekoliko dana, nekoliko hiljada kilometara i još nekoliko stotina hiljada novaca za putovanje u daleki Izrael, sve da bi se poklonilo uspomeni na žrtve nacizma, kad se gotovo istovremeno samo dvadesetak kilometara od Banjaluke obilježavala osamnaesta godišnjica raspuštanja zloglasnog logora Omarska?
Kasno uvečer prošlog četvrtka, a u okviru prigodnog ramazanskog programa, reisu-l-ulema Mustafa Cerić dao je intervju voditelju i uredniku Televizije Kantona Sarajevo Zvonku Mariću. Bila je to prilika da se samo nekoliko nedjelja nakon terorističkog napada u Bugojnu reis Cerić očituje o radikalizmu onih koje je ne tako davno prozvao "novim muslimanima".
Željko Ražnatović Arkan odavno nije prisutan među nama, ali njegovo delo i dalje živi - rekao bi, recimo, Borislav Pelević, poslanik Srpske napredne stranke, da mu kojim slučajem daju da vodi Vesti TV B92 u 19 sati. Kosturi iz njegovog trokrilnog ormana ispadaju s vremena na vreme, nadovezala bi se na taj patosiran uvod novinarka B92, u prilogu o dugometražnom filmu koji je ovih dana neki Arkanov lični biograf navodno ponudio Tužilaštvu za ratne zločine, pod uslovom da dobije Zlatnu Palmu, Oskara i status zaštićenog svedoka.
Sa Zenicom se nikad ranije nisam susreo jedan na jedan. Prošao sam pokraj nje desetine puta idući za Sarajevo, al’ se nije zadesilo da se sretnem sa njom oko u oko, Zenicu u zjenicu.