Iako još ne postoji u zvaničnim rečnicima, poput recimo pojma balkanizacija, koji označava, eufemistički rečeno, razdruživanje zemalja, o pojmu jugosfera svako već ima svoje mišljenje. Nekima smeta ono jugo, neki opet potajno žele veliki kambek Jugoslavije, ali to je samo fraza, kum koje je poznati britanski novinar Tim Džuda (Tim Judah), koja se probila u sve krajeve bivše nam države i to zahvaljujući onom božanstvu koje vrti tamo gdje burgija ne može.
Predstavnici sindikata prosvete, policije, pravosuđa, javne uprave i zdravstva zatražiće od Vlade RS da zaposlenima u ovim oblastima od 1. januara budu povećane plate. Za sada jedino Sindikat zdravstva RS zna koliko će tražiti povišicu - do 20 odsto, dok se ostali još zvanično ne izjašnjavaju.
Otvorena pisma ništa novo pod kapom nebeskom nisu. Poslali su građanima BiH takvo neko otvoreno pisanije i Visoka predstavnica za spoljnu politiku Catharine Ashton i komesar za proširenje Evropske unije Štefan Füle, u kojem, pored ostalog, urgiraju da se što pre oformi odgovorna vlast koja će, svesna da nema vremena za gubljenje, krenuti na posao, spremna da se nosi sa teškim izazovima i bolnim kompromisima. Pisao i Milorad Dodik Rudi Vidoviću, Dušanka Majkić Valentinu Incku, Adem Huskić Valentinu Incku, Sadik Bahtić Hamdiji Lipovači, udruge proistekle iz domovinskog rata bošnjačkim biračima (da glasaju za svoga)... Ovo samo nekoliko pisama, tzv. otvorenih u poslednjih mesec ili dva.
Bilo je to čudno veče. Veoma. U dvorani Borik, bila je premijera „Cirkusa Kolumbija“. Nisam gledao Danisove filmove prije, tako mi grah pao, ali činjenica da je dobio Oskara u mojoj glavi je imala ozbiljnu težinu. Film mi se jako dopao. Emocije su bile uskomešane. Plavile su moju dušu. Mješavina tuge i gađenja bio je osjećaj koj me je pohodio. O, kako smo ispali glupi kolektivno. Suze su htjele ići, al' kako je bilo žena oko mene – iskulir'o sam.
Socijaldemokratska partija BiH u potpunosti je spremna da formira novu proevropski orijentisanu Vladu, s namjerom da nova vlast značajno ubrza bh. put u EU i NATO, istaknuo je u Sarajevu predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija na sastanku sa ambasadorom Republike Hrvatske u BiH Tončijem Staničićem.
Niko ne može da te ubije u pojam kao tvoj rodjeni profesor. Kada sam pre desetak godina napisao svoj prvi studentski scenario i potpisao ga sa autor: Miroslav Momčilović, profesor Marković ga je prokomentarisao rečima: Dobro je ovo, sinko, samo, znaš ti nisi autor. Autori su: Renoar, Kišlovski, Šabrol... ti si student. Pusti autore na miru...
Nakon što su u tragičnim događajima novije evropske i svjetske povijesti sve religije zasnovane na Bibliji etički bankrotirale, niti jedna od njih ne može danas pretendirati na neopozivo mjerilo etičnosti. Naprotiv. Mjerilo etičnosti pojedinih religija mogu biti samo vrednote svjetskog etosa, poštovanje i ostvarivanje tih pravrednota čovječanstva kao kriterija ljudskosti. A njih je barem četiri: neprikosnovenost života (u što spada odnos čovjeka prema samom sebi i sačovjeku, prema svim živim bićima i prirodi koja nam je darovana kao ranjiva ravnoteža), pijetet spram mrtvih (neovisno o tome što su bili i što su za života radili), dostojanstvo čovjeka (kao dodirljivog i ranjivog bića) i zlatno pravilo (ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi). Svjetski etos ne nadomješta postojeće svjetske religije, ne želi postati nekakva globalna super-religija, nego samo izlaže minimalni etički zajednički imenitelj svih svjetskih religija i preko njih kultura. A tim izlaganjem on ga kao takvog , kao svjetski etos, u određenom smislu tek i uspostavlja.