Temelj ljudskih prava je dostojanstvo čovjeka. Dostojanstvo čovjeka ne znači njegovu nadljudskost, nego jedino i samo njegovu ljudskost. O ljudskom dostojanstvu govore već stari Grci i Rimljani, no dostojanstvo nisu pripisivali svakom čovjeku: dostojanstvo pripada dostojanstvenicima. Kod srednjovjekovnih kršćanskih teologa, dostojanstvo kao veličina uopće ne pripada čovjeku, nego veličanstvenom, svemoćnom Bogu. Čovjek je u odnosu prema njemu samo bijedna kreatura. Čovjeku su, zbog njegove grešnosti, odricali temeljna ljudska prava, najustrajnije pak pravo na vjersku slobodu. Prema sadašnjem kršćanskom tumačenju, čovjeku pripada dostojanstvo jer je stvoren po slici božjoj, pa bi otuda izvirala i temeljna ljudska prava. No čovjek prava ne treba jer je sličan Bogu, nego zato jer mu nije sličan. Vječni Bog kao besmrtno biće ne treba pravo na život, treba ga čovjek kao smrtno biće. Svemoćnog Boga ništa ne može zaustaviti u njegovoj slobodi, dakle ne treba pravo na slobodu. Pravo na slobodu treba čovjek kao slabo i ranjivo biće, svaki tren zaustavljivo biće.
Dobro se sećam svoje prababe. Bila je energična, visoka žena moćnog glasa, sa haljinama na cvetiće, nije bila obrazovana, nikada nije službovala i nikome nije popuštala, uključujući i sopstvenu već odraslu decu. Ne samo ja – i ostali su je se bojali i slušali je. Otprilike tako sam zamišljao Kabanihu. Možda i zato što nam je već stogodišnja Matrjona Ivanova došla u goste baš kada smo imali Ostrovskog za školsku lektiru. Znala je da čita, doduše, samo pisma rođaka, u štampanim tekstovima nije se snalazila. Pričajući o njoj, pokazujem na karti Luganske oblasti selo Mihajlovka, gde je odrasla u porodici seljaka-kmetova. Slovenska polovina mojih korenova, međutim, samo još više ističe onu semitsku.
Danis Tanović, bosansko-hercegovački redatelj nagrađen Oscarom za Ničiju zemlju, na netom završenom Zagreb film festivalu predstavljao je svoj novi film Cirkus Columbia , nastao prema romanu novinara i književnika Ivice Đikića. Tanović se tako nakon punih devet godina i Ničije zemlje (koja je postala najnagrađivaniji debitantski film u povijesti) vratio matičnoj kinematografiji i maternjem jeziku.
Dobro veče, Jó estét, Uraim és hölgyeim, kedves barátaim, irókollégáim, tisztelt vendégek, és olvasók! Dame i gospodo, dragi prijatelji, drage kolege pisci, poštovani gosti i čitaoci knjiga,
Nedavno sam imala tu nesreću da na jednoj književnoj promociji u Braće Krsmanovića čujem i rečenicu "Rat je moje najznačajnije životno iskustvo". Od tada mi ta strateški sročena formulacija pulsira kao predgangrenozni zub. Pitam se, postoji li iko ko je preživio rat a da to nije nešto najbitnije što se njemu ili njoj desilo? Ovo je, naravno, retoričko pitanje jer sam uvjerena da postoje ljudi - neke čak i poznajem - koji ne žele da se njihov identitet temelji isključivo na iskustvu rata.
Predsjednik Srbije Boris Tadić i hrvatski predsjednik Ivo Josipović zajedno će u prvoj nedjelji novembra posjetiti mjesta stradanja Srba, u Paulin Dvoru kod Osijeka, i Hrvata, na dobru Ovčara kod Vukovara, i položiti vijenac žrtvama, potvrđeno je u kabinetu predsjednika Srbije. Zvanična posjeta Tadića Hrvatskoj planirana je krajem novembra.
Evropski komesar za proširenje Štefan File kaže da će EK poslati u novembru Srbiji upitnik, a mišljenje bi moglo biti poznato u drugoj polovini sledeće godine. Slanjem upitnika se započinje rad na izradi mišljenja o spremnosti Srbije za status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, rekao je File.
Povodom desetogodišnjice BUKA medijskog projekta sa Miloradom Dodikom u septembru prošle godine razgovarali smo na temu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Bosne i Hercegovine. Godinu dana kasnije SNSD je potvrdio status partije sa najvećim brojem glasova u RS, te je sa SDP-om osvojio najviše poslaničkih mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH. U tekstu prenosimo dio razgovora.