Čitav argument da je socijalizam bio tamnica naroda koji su konačno oslobođeni 1991. ne čini ništa drugo nego to da političke probleme vraća čitavo stoljeće unazad, iz jednostavnog razloga što je sam socijalizam bio već reakcija na krizu devetnaestostoljetne forme nacije-države
Koncem prošlog tjedna počela je preko dvaju internetskih portala curiti dokumentacija vezana uz spornu privatizaciju Slobodne Dalmacije, koja je u jesen 2009. postala predmetom obrade kriminalističke policije i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, povodom kaznene prijave koju je podnio sindikalni čelnik Ozren Matijašević. Istovremeno s curenjem dokumentacije, dogodio se u ovom slučaju i jedan iznenadni obrat.
U izveštaju upućenom Savetu Evrope, koji je pisan dve godine, Marti je optužio Hašima Tačija, premijera odnedavno nezavisnog Kosova, ne samo da je vođa mafije, ubica i narkodiler – već i da je pripadnik grupe koja je 1999. ubijala svoje zatočenike kako bi prodavala njihove bubrege.
Paradoksalno, jačajući svoju poziciju pričom o trećem entitetu i savezom sa Dodikom, Čović je hrvatski etnički interes izručio u ruke Milorada Dodika. Tamo gdje se činilo da je njegova najjača politička snaga, pokazuje se da se nalazi njegova najsnažnija politička slabost.
Centar za humanu politiku iz Doboja objavio je iscrpnu komparativnu analizu prijavljene imovine političara i političkih subjekata na izborima 2006. i 2010. godine. Ova analiza je pokazala kako analiza da su naši političari sve bogatiji i da je sve veća razlika u bogastvu između političara i ostalih građana.
Posljednjih mjesec dana na djelu je sveopća medijska mobilizacija u ime predstojećih blagdana. Estradne zvijezde nam otkrivaju tajnu mirnog Božića i daju recepte za sreću, popularni novinski psiholozi nude savjete za doček sigurnijeg Božića i izbjegavanja neželjenih frustracija, sandučići za poštu su više nego inače zatrpani božićnim anesteticima crveno-zelenog dizajna.
Manje opštine izumiru, a u dva najveća centra, Banjaluku i Bijeljinu, slila se trećina stanovništva RS. Iz nerazvijenih sredina najčešće odlaze mladi od 20 do 35 godina, a posle završetka školovanja u velikim gradovima većina ih se nikada ne vrati u svoj kraj. Verovatnoća da će se uhlebiti u gradu mnogo je veća nego da će moći živeti na selu.