"Politički cilj RS je da se odbrani od dominacije Turaka na ovom prostoru i neoosmanizma koji više niko i ne krije. Sve to smo odavno vidjeli i sve je jasno, i da Erdogan to tako otvoreno ne kaže. To što će biti agresivniji, ne znači da će biti uspješniji", rekao je predsjednik RS Milorad Dodik u intervjuu koji je dao za beogradske “Večernje novosti”, osvrnuvši se tako u svom stilu na izjavu staronovog turskog premijera Redžepa Erdogana da je njegova pobjeda, između ostalog, i pobjeda Sarajeva.
U Hrvatskoj se za smotku marihuane u zatvoru sjedi šest mjeseci, a (uvezeni) silovatelji ponavljaju nagore zločine u još grozomornijem izdanju, pa kada se ne priznaje nikakva tuđa pravda, samo je bilo pitanje vremena kada će i kod kuće stradati nove nevine žrtve. Tako se na najtragičniji način dokazalo da tvrdoglavo pozivanje na pravo ne dokazuje osjećaj za pravdu, a praznoglavo čuvanje nacionalnog suvereniteta ne može biti izlika za oprost nedopustivih zločina
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je u obraćanju na Samitu šefova država SEECP-a, u Crnoj Gori, kazao da se ovo zasjedanje SEECP-a održava u okolnostima globalne ekonomske i finansijske krize koja već nekoliko godina pogađa naše zemlje, kao i zemlje u našem okruženju i Evropskoj uniji.
Dragan Paravinja priznao je policijskim inspektorima da je ubio Antoniju Bilić, iz Drniša u Hrvatskoj, a njeno tijelo bacio na određenu lokaciju, saopštili su direktor policije RS Gojko Vasić i zamjenik direktora policije Hrvatske Milijan Brkić. Paravinja je uhapšen u selu Donji Srđevići.
Priča koja se sada pojavljuje u javnosti, da bi Grčka mogla da bude „sledeći Lehman Brothers“, najvećim delom je prenaduvana. Nema sumnje da će bankrot Grčke biti neverovatno bolan. Ali dok na prvi pogled ova analogija izgleda prikladno – dva bankrotirana, sistemski važna igrača koja traže spasavanje – malo podrobnije razmatranje jasno nam govori da je to poređenje pogrešno.
Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) BiH je za glavnog tužioca Republike Srpske izabrao Mahmuda Švraku, potvrdila je portparol ove institucije Marijana Popović.
Socijalizam je, uz svu svoju nekada tešku pojavnost i tu nesreću da se uglavnom primio u siromašnim krajevima polugladnih ljudi koji su nekako željeli zamijeniti svoje živote, ipak imao podlogu koju je naslijedio od utopijskog sna da je kultura, to oplemenjivanje ljudskih života, važno. Ovome našem friškom kapitalizmu XIX stoljeća, koji svi mi „na ovim prostorima“ danas živimo, trebaće makar 150 godina da dođe do onoga odakle smo krenuli i tek će treća generacija svakoga od lopova među kojima živimo, postati dobrotvor, otvarati kina, knjižnice, muzeje...
- Ej, Lemi, imaš pedeset miliona maraka sitno? - Nemam, brate Remi. - Stvarno nemaš? - Odakle mi, sve da i imam?! - Ej, nemoj meni da uvaljuješ te predratne fore, matere ti! - A šta da ti uvalim, brate Remi? - Pedeset miliona maraka, reko sam ti.
Nacionalizam nije emocija koja se može živjeti svakodnevno, ona ljude obuzima na mahove, ona reagira na povode, ona je strateška rezerva zla koja se mobilizira po potrebi. Čovjekova svakodnevica ipak se ne zbiva u naciji nego u porodici: košulja je bliža od kaputa. Je li porodica temelj nacije i države, ili je nacija samo accessory porodice, a država sila koja štiti "porodične vrijednosti"? I što se zapravo krije iza te patetične fraze koju konzervativci koriste kao znak raspoznavanja?