Buka

Bosanskohercegovački političari već 20 godina pokušavaju da unište građansko jezgro Bosne i Hercegovine zbog kojeg je bila prepoznatljiva. Ratne i poratne opstrukcije stranaka sa nacionalnim predznakom učinile su da je bh.društvo duboko podijeljeno, a građanski koncept daleka budućnost.

Plakatima sa porukom "Narod zna da OVO NIJE država za čovjeka" članovi omladinskog pokreta Revolt iz Tuzle poručili su političarima da su nezadovoljni vlastima u kantonu i u Federaciji.

Zaraza ešerihijom koli odnela je prvu žrtvu u SAD, a sa još jednim smrtnim slučajem u Nemačkoj broj žrtava porastao je na 50, saopštili su danas zdravstveni zvaničnici.

Jedna žena (74) je preminula u sredu u Hanoveru na severu Nemačke od hemolitičkog uremijskog sindroma (HUS) čiji je uzročnik enterohemoragična ešerihija koli (EHEC), saopštio je lokalni zvaničnik Nils Mejer.

Svetska zdravstvena organizacija je, u međuvremenu, potvrdila da je osoba koja je preminula od HUS-a u SAD bila inficirana istim sojem bakterije.
Sve žrtve su iz Nemačke, osim najnovijeg slučaja iz SAD, kao i jedne žene koja je preminula u Švedskoj ubrzo po povratku iz Nemačke.

SZO je saopštila da je 4.050 slučajeva infekcije potvrđeno u 14 evropskih država, SAD i Kanadi od čega više od 3.900 u Nemačkoj.

Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti objavio je juče izveštaj u kome se iznosi sumnja da je izvor zaraze povezan sa semenkama biljke piskavice, koje su uvezene iz Egipta.

Epidemija ešerihije koli počela je u Nemačkoj krajem maja.

Žiranti u RS samo za prva tri mjeseca ove godine otplatili su više od milion maraka kredita fizičkih lica, navodi se u izvještaju Agencije za bankarstvo RS o stanju bankarskog sistema Srpske u prvom kvartalu ove godine.

Kćerka libijskog vođe Moamera Gadafija, Ajša Gadafi izjavila je danas francuskom informativnom kanalu "Frans 2" da režim njenog oca ima direktne i indirektne kontakte sa libijskim pobunjenicima o rešavanju situacije u zemlji.

"Oni sada vode direktne i indirektne pregovore. Mi pokušavamo da zaustavimo krvoproliće i spremni smo da sarađujemo sa đavolom da bismo to postigli", rekla je ona.
Ajša Gadafi je kazala da je sukob ojačao njenu porodicu i demantovala da postoje "podele" ili "sporovi".

Ona, međutim, nije htela direktno da odgovori na pitanje da li će njen otac razmotriti mogućnost da ode s vlasti, već je samo rekla da je on i dalje važna ličnost za libijske građane.

"Gde biste voleli da bude? Ovde, ovo je njegova zemlja, njegova teritorija, njegov narod. Gde bi mogao da ode? Postoji nešto što vi nikada nećete shvatiti, a to je da je moj otac simbol... vodič", dodala je ona, preneo je AFP.

Pobunjenici su u više navrata potvrdili da imaju indirektan kontakt sa režimom preko posrednika, ali portparol Prelaznog nacionalnog saveta, koji upravlja teritorijama pod kontrolom pobunjenika, Mahmud Šamam rekao je pre šest dana da ti pregovori nikada nisu direktni.

Pobunjenici su rekli da će razmotriti mogućnost da dozvole Gadafiju da ostane u zemlji, pod uslovom da pristane da ode s vlasti.
Gadafijeva kćerka je u intervjuu direktno apelovala na majke i supruge francuskih pilota koji učestvuju u vazdušnim napadima NATO-a na mete libijskog režima.
"Ja sam već izgubila jedno dete. Vaši muževi ne štite civile u Libiji. Oni ubijaju moj narod i našu decu. A zašto sve to rade? Da bi zadovoljili Sarkozija koji veruje da će dobiti više glasova na izborima ako ubije više Libijaca", dodala je ona.

Organizatori najavljuju da će se sopotskoj publici predstaviti skoro 100 domaćih autora, glumaca, filmskih radnika, producenata, kaskadera.

Dan za novog teniskog kralja! Prošlo je tačno mesec dana od kada je Novak Đoković bio u polufinalu grend slem turnira i imao priliku da eventualnim plasmanom u finale obezbedi po prvi put u karijeri čelnu poziciju na ATP rang-listi. Bilo je to u Parizu, na Rolan Garosu, a sada je u još jednoj evropskoj prestonici - Londonu, gde se nalazi u identičnoj situaciji. Ali, sada neće ukrstiti reket sa legendarnim Federerom već nepredvidivim Congom. Ulog je ogroman, a pritisak toliko snažan da se može nožem preseći.

Sva fenomenalna dostignuća koja je ostvario u 2011. godini, uključujući seriju od 41 pobede u nizu, Novak bi menjao za jednu pobedu, današnju protiv Conge, čime bi ostvario svoj dečački san o stupanju na svetski teniski presto. Da bi ostvario i taj toliko željeni trijumf i plasirao se u finale, Đoković će morati iza sebe da ostavi sve što se do sada dešavalo, sve želje, nadanja, očekivanja javnosti, prijatelja, porodice i da pruži najbolju partiju na ovogodišnjem izdanju Vimbldona.
Ako postoji jedan igrač koji sva ta opterećenja može podneti, onda je to Novak Đoković.

- U prvoj situaciji na Rolan Garosu susreo sam se sa novom vrstom pritiska, pošto je ulog za meč sa Federerom bio veliki - prvo mesto, rekordi. Samim tim sam malo posustao i nisam pružio igru koju sam želeo. Naučio sam tu lekciju i zaista želim da što manje razmišljam o tome ovog puta i da meč sa Congom prihvatim kao obični meč u kojem treba da pobedim. Svestan sam svega, ali želim to da stavim sa strane - smatra srpski teniser.

Neverovatno zvuči čuđenje teniske javnosti, kako u Srbiji tako i širom sveta, kako Novak nije do polufinala počistio sve rivale sa po 3:0, već je pokazao dosta oscilacija, a zaboravlja se da je peti put u nizu na najvećim turnirima stigao među četiri najbolja igrača. Je li dobro ili loše što sa prefektnom igrom nije stigao do završnice Vimbldona?

- Mogu da igram mnogo bolje nego u poslednjem meču protiv Tomića. U dosadašnjem delu turnira imao sam i uspone i padove, ali ću se sada potruditi da idem samo uzlaznom linijom, bez obzira na to ko se nalazi s druge strane mreže - kaže Novak.

To što će se za ulazak u prvo finale Vimbldona boriti sa Congom, a ne sa Federerom, za Đokovića nije olakšavajuća okolnost.

- Čeka me težak meč protiv Conge. On je izuzetno kvalitetan teniser, o čemu govori činjenica da je posle vođstva Federera od 2:0, uspeo da napravi neverovatan preokret. Conga je bio sjajan na turniru u Kvinsu, na kojem je uspeo da dođe do finala. On je u najkraćem - opasan protivnik.

S obzirom na to kako je igrao protiv Federera, posebno u poslednja tri seta, čini se da je francuski teniser bio blizu savršenstva. Servis je bio toliko snažan i precizan da Švajcarac nije imao nijednu brejk priliku još od uvodnog seta. Može li ponoviti takvu igru, teško je reći, ali kako sam Conga kaže, sada je mnogo stabilniji igrač nego što je bio.

- Igrao sam mnogo puta sa Novakom. Uvek me je pobeđivao u važnim mečevima i sada želim to da promenim. Zašto ne bih mogao da osvojim Vimbldon? Mislim da sam sada psihički dosta stabilniji, jači sam jer sam promenio mnogo stvari u igri. Sada se trudim da sve vreme budem koncentrisan, da dišem i ostanem miran. Volim velike mečeve - kaže Conga koji nesumnjivo puca od samopouzdanja posle najveće pobede u karijeri.

Đoković i Conga prvi će danas izaći na teren od 14 časova, a posle tog duela rekete će ukrstiti Rafael Nadal i Endi Marej. Oba meča igraće se na Centralnom terenu teniskog kompleksa u „Ol Ingland klabu“, koji ima pokretni krov, pa kiša neće remetiti program.

Najveće nogometno natjecanje Južne Amerike udaljeno je svega nekoliko sati! Dvanaest reprezentacija podijeljeno je u tri skupine, od kojih će se četiri reprezentacije – tri prvoplasirane i najbolja drugoplasirana - plasirati u polufinale tog natjecanja. Favorit turnira je reprezentacija Argentine, koja, osim što igra pred domaćom publikom, ima i najjači igrački kadar, posebno kada je riječ o igračima navalne i vezne linije

Kada pogledamo skupine, Argentina i Brazil trebali bi osvojiti prvo mjesto u svojim grupama, dok se treća grupa, u kojoj su Čile, Urugvaj, Meksiko i Peru, čini izuzetno zanimljivom i izjednačenom. Ipak, favoritima se mogu smatrati Čile i Urugvaj, naročito ako se uzme u obzir to da je Meksiko nedavno igrao na prvenstvu Sjeverne Amerike. Osim te četiri reprezentacije, u polufinalu bi se mogla naći i Kolumbija, koja bi trebala svladati Boliviju i Venezuelu te na taj način upasti u polufinale kao najbolji gubitnik.

Kolumbija

Vjerojatna postava (4-4-2): Ospina – Zuniga, Armero, Perea, Zapata – Aguilar, Guarin, Bolivar, Moreno – Rodallega, Falcao


Udarna snaga: vrhunski igrač na svakom dijelu terena
Svaka dobra nogometna ekipa mora imati jednog vrhunskog igrača na svakom dijelu terena, a Kolumbija to ima - na golu je David Ospina, jedan od najboljih golmana francuske lige; obrambenu liniju će držati Cristian Zapata, momak koji je to ove sezone fantastično radio za Udinese; u vezi je Freddy Guarin, odlični centralni veznjak Porta, momčadi koja je bila hit sezone, a u napadu Falcao, igrač koji je postigao nevjerojatnih 17 golova u ovogodišnjoj Euroligi.

Najvažniji nedostatak: pobjednički mentalitet
Nakon što su propustili posljednja tri Svjetska prvenstva, promijenili trenera čak deset puta u posljednjih deset godina te lutali u pogledu taktike, formacije i izbora igrača, ekipa je to koja još ne spada u red ozbiljnih momčadi. Igračka kvaliteta nije upitna - upitni su odnosi u nacionalnom savezu, logistička podrška te pritisak koji su na igrače prečesto vršile strukture kojima nije mjesto u nogometu. Ako uspiju prevladati demone iz neposredne prošlosti, mogli bi svojim igrama iznenaditi nogometni svijet.

Čile

Vjerojatna postava (3-4-3): Bravo – Contreras, Ponce, Jara – Isla, Medel, Vidal, Fernandez – Beausejour, Sanchez, Suazo

Udarna snaga: izuzetno pokretljiva, mlada i tehnički nadarena ekipa
Od svih reprezentacija tog natjecanja, upravo bi Čile mogao biti momčad koja će pružiti najspektakularniju igru. Dvojac Isla - Sanchez izluđivao je braniče talijanskog prvenstva surađujući po desnoj strani, Medel je bio pravo otkriće španjolske lige, dok je Vidal bio ponajbolji igrač njemačkog viceprvaka Bayera. Ako proigra i Mati Fernandez, manje poznat u internacionalnim krugovima, ali s besprijekornim tehničkim znanjem, bit će napadački nezaustavljivi.

Najvažniji nedostatak: tri stopera zadnje linije
Zadnja linija, s druge strane, ne ulijeva nimalo povjerenja. Počevši s pomalo staromodnom formacijom 3-4-3, koja se igra zapravo bez ofsajd-zamke, a u kojoj stoperi nisu najviše kvalitete, ova bi ekipa mogla imati velikih defanzivnih problema. Velik će time teret pasti upravo na dvojac Medel - Vidal, od kojih će se očekivati da odrade ogroman obrambeni posao na sredini terena. Takav stil igre zahtijeva puno kretanja i angažmana svih igrača, ali je pozicijski teško održiv i često trkački prezahtjevan.

Urugvaj

Vjerojatna postava (4-3-3): Muslera – M. Pereira, A. Pereira, Lugano, Caceres – Gargano, Arevalo, Ramirez – Suarez, Cavani, Forlan


Udarna snaga: odlično izbalansirana ekipa s klasnim napadačima
Ne zaboravimo – Urugvaj nije bez razloga bio najbolje plasirana ekipa Južne Amerike na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu! Malo je koja napadačka postava bolje od one koju čine Cavani - Suarez - Forlan, pa čak i kada potonji nije imao najbolju sezonu. Osim napada, i obrana izgleda odlično, predvođena iznimno pouzdanim kapetanom Fenerbačea Diegom Luganom. Kako je to u osnovi ista postava koje je nastupala na Svjetskom prvenstvu, uigranost i taktički zadaci ne bi smjeli biti prepreka uspjehu te reprezentacije.

Najvažniji nedostatak: klasni i stožerni vezni igrač
Da bi postala ekipa iz same svjetske elite, nedostaje joj klasni igrač na možda ključnoj poziciji centralnog veznog igrača, tzv. playmaker. Gargano i Arevalo su i više nego solidni igrači, ali oni su tipični vodonoše, dva zadnja vezna koja prije svega služe za destrukciju suparničke igre. Zbog toga bi teret kreacije trebao pasti na Ramireza ili Lodeira, od kojih nijedan nije dokazan na najvišoj nogometnoj razini. Ipak, napadački je trojac toliko dobar da to može dobrim dijelom kompenzirati.

Brazil

Vjerojatna postava (4-3-3): Cesar – Alves, A. Santos, Lucio, T. Silva – Ramires, L. Leiva, Ganso – Neymar, Robinho, Pato

Reuters

Udarna snaga: zadnja linija, koliko god nevjerojatno zvučalo
Brazilske su momčadi poznate po svojem enormnom nogometnom potencijalu, koji se većinom odnosio na igrače sredine terena i napada. Kada se danas pogleda igrački kadar te ekipe, on je najgušći i najkvalitetniji u zadnjoj liniji. Od četiri igrača obrane, uz izuzetak Andrea Santosa, svi su svjetske klase, a isto vrijedi i za neke zamjenske igrače, poput Davida Luiza i Maicona. Kada se njima pridoda golman Julio Cesar, onda je riječ o najboljoj defanzivnoj postavi na svijetu.

Glavna mana: kreativnost vezne linije
Gotovo isti problem muči i Urugvaj. Ipak, situacija u reprezentaciji Brazila je za nijansu bolja, jer će poziciju kreativnog veznog igrača zauzeti Ganso koji je ove sezone, zajedno s Neymarom, odveo Santos do naslova Copa Libertadores. Drugi je problem onaj centralnog napadača, kojeg će u ovoj postavi igrati Pato. Koliko god on bio kvalitetan, ovakvoj je ekipi potreban barem jedan visoki napadač da bi mogla prijetiti i skokom. Iako je pozvan Fred, on nije igrač potrebne klase.

Argentina

Vjerojatna postava (4-3-3): Romero – J. Zanetti, Rojo, Burdisso, G. Milito – Mascherano, Banega, Pastore – di Maria, Messi, Tevez

Udarna snaga: neviđena kvaliteta napadačke postave
Argentina je jedina svjetska momčad koja ima luksuz ostaviti na klupi napadače kakvi su Aguero, Milito, Higuain i Lavezzi. To im omogućuje da mijenjaju napadačku postavu ovisno o formi i protivniku, čime dobivaju taktičku prednost koju nema nijedna druga ekipa na ovom natjecanju. Uz same napadače, vezna je linija odlično posložena; paket s radilicom Mascheranom, univerzalcem Banegom i novim mladim svjetskim čudom, Javierom Pastoreom, zvuči i više nego dobro.

Najvažniji nedostatak: (ne)kvaliteta obrane, naročito pozicija lijevog beka
Stvari ne mogu stajati dobro kada je najbolji obrambeni igrač onaj sa 37 godina na leđima, pa taman to bio i Javier Zanetti. Dovoljno je samo se prisjetiti kako je loše izgledala argentinska obrana u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Njemačke. Na poziciji lijevog beka nemaju nijednog kvalitetnijeg igrača, pa će to mjesto morati popuniti Rojo, koji je primarno stoper. Ali nije to jedini problem – centralnog braniča trebao bi igrati Gabriel Milito, koji je zbog ozljeda praktički propustio čitavu sezonu.

Socijalizam je, uz svu svoju nekada tešku pojavnost i tu nesreću da se uglavnom primio u siromašnim krajevima polugladnih ljudi koji su nekako željeli zamijeniti svoje živote, ipak imao podlogu koju je naslijedio od utopijskog sna da je kultura, to oplemenjivanje ljudskih života, važno. Ovome našem friškom kapitalizmu XIX stoljeća, koji svi mi „na ovim prostorima“ danas živimo, trebaće makar 150 godina da dođe do onoga odakle smo krenuli i tek će treća generacija svakoga od lopova među kojima živimo, postati dobrotvor, otvarati kina, knjižnice, muzeje...