Reforma pravosuđa traje dvadeset godina. Kad danas sumiramo rezultate, čini nam se da rezultata nema. Naprotiv! Stanje sa vladavinom prava, dostupnosti pravde i povjerenjem građana u pravosuđe je sve gore! Zanemarimo li poboljšane uslove u kojima funkcionišu pravosudne institucije, informatički napredak i plate sudija i tužilaca, sve ostalo je po svim mjerilima gore nego prije reforme.
Presuda još nije pravosnažna i prema nepisanom pravilu koje se nameće u javnom diskursu, ne bi je trebalo komentarisati. Međutim, ova odluka suda pokreće nekoliko krupnih pitanja od javnog interesa, zbog čega postoje opravdani razlozi da se ona razmotri u javnom dijalogu nezavisno od konačnog ishoda sudskog postupka.
Vijek, čiju četvrtinu trošimo na uvećanje bijede, ekonomskog propadanja, raspada sistema vrijednosti, krize institucija, sveopšte kriminalizaciju društva, bezakonja i međusobne mržnje, pamtućemo kao ružno...
Odavno nije u javnom diskursu
izgovoreno toliko ružnih, teških i neprimjerenih riječi koliko je stalo u
objavu glumca Emira Hadžihafizbegovića o obraćanju premijera Crne Gore Dritana
Abazovića...
Za kriza pravosuđa niko nije kriv, svi su zaslužni! Ovakav transparent mogao bi se okačiti u kompleksu institucijka Evropske komisije (EK) u Briselu, i u prestonicama država našeg regiona!
Povjerenje u pravosudne sisteme u našem regionu danas je na najnižem nivou. Prema posljednjem istraživanju Eurobarometra, u Hrvatskoj 74 posto ispitanika vjeruje da je pravosuđe loše ili vrlo loše. U Evropi je taj procenat 35 posto. Ništa ne nagovještava da će stanje biti bolje.