Možda će taj prostakluk, koji hrani srpsko političko biće, pomoći Dodiku da ostane na vlasti, ali neće donijeti ništa dobro generacijama koje dolaze, kao ni njemu lično
Reforma pravosuđa traje dvadeset godina. Kad danas sumiramo rezultate, čini nam se da rezultata nema. Naprotiv! Stanje sa vladavinom prava, dostupnosti pravde i povjerenjem građana u pravosuđe je sve gore! Zanemarimo li poboljšane uslove u kojima funkcionišu pravosudne institucije, informatički napredak i plate sudija i tužilaca, sve ostalo je po svim mjerilima gore nego prije reforme.
Presuda još nije pravosnažna i prema nepisanom pravilu koje se nameće u javnom diskursu, ne bi je trebalo komentarisati. Međutim, ova odluka suda pokreće nekoliko krupnih pitanja od javnog interesa, zbog čega postoje opravdani razlozi da se ona razmotri u javnom dijalogu nezavisno od konačnog ishoda sudskog postupka.
Vijek, čiju četvrtinu trošimo na uvećanje bijede, ekonomskog propadanja, raspada sistema vrijednosti, krize institucija, sveopšte kriminalizaciju društva, bezakonja i međusobne mržnje, pamtućemo kao ružno...
Odavno nije u javnom diskursu
izgovoreno toliko ružnih, teških i neprimjerenih riječi koliko je stalo u
objavu glumca Emira Hadžihafizbegovića o obraćanju premijera Crne Gore Dritana
Abazovića...
Za kriza pravosuđa niko nije kriv, svi su zaslužni! Ovakav transparent mogao bi se okačiti u kompleksu institucijka Evropske komisije (EK) u Briselu, i u prestonicama država našeg regiona!
Povjerenje u pravosudne sisteme u našem regionu danas je na najnižem nivou. Prema posljednjem istraživanju Eurobarometra, u Hrvatskoj 74 posto ispitanika vjeruje da je pravosuđe loše ili vrlo loše. U Evropi je taj procenat 35 posto. Ništa ne nagovještava da će stanje biti bolje.