"Nije imao koga zvati osim hitne." Valjat će nam pamtiti tu rečenicu. Mogla bi biti uklesana na nadgrobni spomenik Vlade Matijanića. Ne zato što oslikava narodnog heroja, već upravo obrnuto: zato što plastično ocrtava mitološkog običnog čovjeka kakve je cijelog života svojom upravo nuklearnom energijom branio
U utorak, 2. kolovoza Hrvatskom je, točan poput gričkog topa, odjeknuo uobičajeni sezonski skandal – svađa Predsjednika Republike i predsjednika Vlade, osebujan narodni običaj kućnog testiranja domoljublja koji se svake godine organizira oko 18. studenoga, dana pada Vukovara, i 5. kolovoza, dana oslobođenja Knina. Ovog utorka, tri dana prije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, protokolarnu pozivnicu predsjednika Zorana Milanovića za tradicionalni prijem ratnih zapovjednika na kninskoj tvrđavi s javnim su prezirom tako odbili Plenkovićevi ministri Tomislav Medved, Davor Božinović i Mario Banožić.
Dobra je hrvatska istorija, baš onako smešna, ali najveći živući zajebant ipak je istorija Srba, prava legenda među svetskim istorijama. Kad se tako evropske i svetske istorije nađu u Klubu istoričara, kultnoj kafani "Kod Herodota", svi čekaju samo da dođe istorija Srba
Dobar kulturni antropolog, filosof ili humorist, a Smoje je svakako bio dobar, tačno zna kad je dovoljno preterao. Ovo, međutim, nisu ni Dvorniković ni Konstantinović ni Krleža, nije ovo ni Njegoš, a kamoli Smoje, već je ovo stvarni život, ovo je Republika Srpska. A stvarni život u Republici Srpskoj baš ne zna kad je dosta