annak

Rat u meni izaziva strah neviđenih razmjera. I ne samo u meni. Svi mi koji smo, na bilo koji način, osjetili dodir rata, danas ne možemo biti dobro.

Ne razumijem, tata. Nisam razumijela ni tada, sa svojih dvanaest, a ni danas, na pragu tridesete godine. Šta to muškarci rade? Ili ne rade? A šta žene? Ko je postavio te granice? I zašto živimo uopšte u takvom svijetu?

„Žao mi je, ne mogu vas propustiti preko reda, jer i meni se jako žuri.“ I jesen je bila mirnija. I novembar topliji. U tuge nisam dirala.

Ovo je priča o besmislu nacionalizma. Piše je jedno dijete rata, čiji su roditelji u istom sve izgubili. I to dijete, uprkos svemu, ne mrzi nikoga, jer zna, da je tamo negdje, neko drugo dijete, takođe izgubilo sve. Krivci su zločinci, ni ti, ni ja, ni on

Dobrodošli u vijek mizoginije.

Ovaj vijek je proljeće mizoginije, a Balkan je najplodnije tlo za sjetvu. Mnoge žene ćute i pucaju pod pritiskom, dok mnoge druge žene im staju stopalom na vilicu. Tišina! Kriva si!