U Nišu su pobjedu odnijeli pod ovim nefer uslovima, doktor, čestiti čovjek poznat po tome što je ukinuo liste čekanja u bolnicama radeći vikendima, ušao je hrabro u kampanju, šikaniran svakodnevno, bez iskustva u politici, uspio je da, zajedno sa ostalim strankama, artikuliše nezadovoljstvo nišlija i dobije nevjerovatan broj glasova.
Milorad Dodik je, naravno, svjestan da Srpska nema kapaciteta za bilo kakvu teritorijalnu prekompoziciju unutar Bosne i Hercegovine, a razuđenost granice između eniteta je takva da stvarnu granicu ne bi mogla da uspostavi ni nekadašnja vojska bivše zajedničke države.
Većina parlamenta, mjesta gdje bi građani trebali imati najviše zaštite, je umjesto da štiti narod, ćutala i štitila poredak, kome ni samom, uključujući ministra pravde, čovjeka koji zadnji sazna kakve zakone donosi njegovo ministarstvo, nije bilo jasno šta ovim žele da postignu.
Vreme balansiranja između međunarodne zajednice i podrške Dodiku je prošlo, a time je i Vučić ostao bez glavnog geopolitičkog aduta – uticaja na Dodika, koji može iskoristiti i trgovati njim u razgovorima sa liderima EU
Zato je Milorad Dodik danas trebao iskoristiti tih pedeset pet minuta, ili koliko već, ne da nam pokaže koliko ima keša u džepu. već da nam objasni šta je to napravio za ovih 17 godina, i da li bi iko od nabrojanih vijekovnih neprijatelja Srba, kako ih naziva, danas napravio ovako zastrašujući rezlutat, kakav su napravili on i njegova partija.
Ovo je vjerovatno i poslednji poklon Evrope, mali zračak svjetla u inače potpunoj nevidljivosti BIH i nezainteresovanosti za nju u bilo kakvim strateškim planovima ozbiljnog svijeta.
Na svim jezicima u BiH rečenica “Nemam ništa osim ljubavi za tebe” zvuči isto... Da ovo ponavljamo i mislimo svaki dan, bili bi bolji i Mi, i Oni i sve oko nas. Ali mi baš zato i nećemo.
Budite slobodni. Niste sami i usamljeni ako mislite da je ovo loš sistem i da treba da bude bolji. U pravu ste. I zato se borite, ako već ostajete ovdje. Jer ovo mora i može bolje.
Napisao sam tekst početkom 2000-te ne vjerujući istraživanju u mojim rukama, da će ova zemlja 2040 ostati bez mladih ako nastave da odlaze ovim tempom. Pred kraj 2017-e, ova 2040-a mi još izgleda i kao godina nade. A sunca će sigurno biti i 2040, samo koga će da grije, e to je već pitanje ...