Aleksandar Savanović

Ovih dana u našem gradu nastupiće (nadajmo se) neobični umjetnik Božo Vrećo, čovjek koji je čovječanstvu podario prelijepu pjesmu „Ko li noćas miluje ti kosu“ otpjevanu anđeoskim glasom.

Kada čovjek napusti BH na desetak dana, i pri tome ima sreću da je prezauzet pa nema ni vremena ni želje da prati šta se događa na domaćem terenu, to može biti odličan misaoni eksperiment: kada se vrati, i pokuša da pohvata šta se sve dogodilo za vrijeme odsustva, može lako da se uvjeri koliko je BH zemlja apsurda.

Ljeto je doba putovanja i putopisa. Za razliku od normalnog svijeta koji se u vrelom julu otisnuo na more, ja sam se odlučio za nastup na šahovskom turniru u Travniku.

“Kako se imperija bliže svom kraju, njeni zakoni postaju sve luđi.” (Ciceron)

Tipična zabluda je da je (neo)liberalizam ekonomska doktrina koja forsira tržišnu logiku u sve segmente društva.

U prethodnim godinama čitav niz odluka Ustavnog suda problemtizovan je od strane političkih predstavnika RS. Stvar je kulminirala ovih dana odlukom Suda da promjeni poslovnik, i omogući sebi da donosi odluke bez prisustva sudija iz RS. Imajući u vidu značaj teme nije zgoreg proći kroz nekoliko elementarnih činjenica.

„Jauk i groblje je narod moj. A sjajna prošlost je laž.“ (Miloš Crnjanski)

“Postojao je samo jedan hrišćanin; - i taj je umro na krstu.” (Niče)

Sprega crkve i države kod nas je takva da bi nam pozavideo i “mračni” srednji vijek. Koji je i bio doba tame upravo zbog te sprege. Neizvjesno je jedino ko je u tom dijaboličnom duetu kome gospodar: crkva državi ili država crkvi.