Emil Sioran


Kolumne

03.12.2019

FILOZOFIJA / Emil Sioran: Da sam poslušao svoje impulse, danas bih bio lud ili obješen

Emil Sioran

Što više starimo, to nam karakter više slabi. Svaki put kad nam pođe za rukom da budemo karakterni to nam smeta i poprimamo izvještačen izraz lica. Otuda nelagoda pred onim koji osjećaju ubjeđenje.

Kolumne

18.11.2019

EGZISTENCIJALIZAM / Emil Sioran: Činjenica da život nema smisla razlog je da se živi, uostalom, jedini koji preostaje

Emil Sioran

Jedini značajni događaji u životu jesu lomovi. Isto tako, oni posljednji iščezavaju iz našeg pamćenja.

Kolumne

30.09.2019

EGZISTENCIJALIZAM / Sioran: Svaki bol, svaka tuga su – beskrajni

Emil Sioran

Mi crpemo našu snagu iz zaboravljanja i iz nesposobnosti da zamislimo mnogostruku istovremenost sudbina. Niko ne bi mogao da nadživi trenutno poniranje u sveopšti bol, budući da je svako srce oblikovano isključivo za određenu količinu patnje.

Tema

05.05.2018

FILOZOFIJA / Emil Sioran: Kao da nije bilo prilika da se nagodim s Bogom!

Emil Sioran

Juvenal, posljednji važan rimski pjesnik, i Lukijan, posljednji istaknuti grčki pjesnik, proželi su svoj rad ironijom. Ove dvije književnosti završavaju ironijom. Kao što bi sve, bez obzira je li književnost ili ne, moralo završiti.

Kolumne

11.03.2018

EGZISTENCIJALIZAM / Emil Sioran: Sve dolazi prekasno, sve je prekasno

Emil Sioran

Oblaci su promicali. U mukloj noći gotovo da se mogla čuti huka koju su hitajući stvarali. Zašto smo ovdje? Kakav smisao može imati naša beskrajno kratka prisutnost? Pitanje bez odgovora, na koje ipak bez trunke razmišljanja spontano odgovorih i ne pocrvenjevši što sam izgovorio jednu tako proslavljenu banalnosg: “Zato da bismo se mučili štoo smo ovdje i ni zbog čega više”.

Kolumne

10.10.2015

/ Emil Sioran: Priručnik o strasti

Emil Sioran

Zakletva životu: Nikada te neću izdati sasvim, mada sam te izdavao i izdavaću te na svakom koraku. I kada sam te mrzeo, nisam mogao da te zaboravim. Preklinjao sam te da te podnesem.

Tema

08.04.2011

/ Sioran: Mizantrop mekog srca

Emil Sioran

<p>Tokom boravka u Diepu 1947. Cioran je odlučio pisati na francuskom. Vidio je u tome najbolji način emancipiranja. Osim toga činilo mu se da je Voltaireov jezik idealni idiom da se delikatno izraze dvosmisleni osjećaji. Prihvaćanje francuskog jezika donijelo mu je isto toliko sreće koliko i muke.</p> <p>

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.