Buka

Vincent van Gogh putovao je cijelog svog života, tragajući za "vječnom svjetlošću koja se izdiže iz tame".
Kroz svu patnju, ali i ljepotu koje je iskusio tokom svojih stalnih putovanja, stvorio je majstorska djela, puna strasti, uključujući i auto-portret, koji je naslikao kada je imao 34 godine.Van Gogh je slikanje poistovjećivao sa izvođenjem muzike." A to da li sam ja zaista pjevao uspavanku u bojama ili ne, prepuštam kritičarima da prosude.", napisao je on.

Zašto književnost ima povlašten položaj među drugim umjetnostima, pa za razliku od muzike, slikarstva, arhitekture, plesa, filma i drame ostaje u đačkim rasporedima časova od prvog osnovne do zadnjeg srednje škole? Zato što je čvršće od drugih umjetnosti vezana za jezik, tradiciju, religiju – ukratko, za naciju.

Auto(r)interpretacija

Naslov:
Viva SEXICO, parafraza usklika Viva Meksiko, kojim je započela borba za nezavisnost Meksika, a koji posuđuje Ejzenštajn za naslov svog nikad dovršenog filma Da živi Meksiko.

Ukoliko je moguć antifenomenološki pristup gramatologiji koja logocentrički kontekst hipertekstualizira, savremena EROTSKA NARODNA POEZIJA nameće se kao habitus unutar hermeneutičke kritike de(kon)struktivnog diskursa.

Pisma ljubavniku u London evropskog administrativca na službi u Sarajevu. Ko smo, ko su, i ko šta i kako radi u dejtonlendu…

1. Treba biti državotvoran. Ako ko šta kaže protiv države, reći mu da je fašista, desničar, nacionalista (zavisno od konteksta), antidemokrata, sluga stranih sila (od obližnjih - pa preko evropskih i američkih), reći mu da je agent KOS-a i slično.

Pisci (a Veličkovića drže za takvog) na to pristaju: putovanja plaćaju putopisima. Putuješ, recimo, sedam dana po Makedoniji, i onda o tome napišeš sedam stranica. Ništa lakše. Pustiš da prođe neko vrijeme, da zaboraviš drečavo i nebitno, zažmiriš, pred tobom su vinogradi, manastiri, freske, jezera, sunce, plavetnilo, čuješ cvrčke, i čuješ talase, i udaranje kamena o kamen, dva kamena u rukama starog čovjeka, dva kamena sa Golog otoka, u rukama koje su prije pola vijeka na tom mjestu pravile stazu od komande do «Žice».

Mnogi pišu knjige. Žele, valjda, ostaviti nešto iza sebe i, onda kad ih više ne bude, živjeti u njima. Nisu im dovoljna sjećanja njihovih prijatelja i onih koji su im govorili "ti".

Retro-segmenti koji su kroz film vrlo efikasno i umjesno provedeni, odnosno podvrgnuti specifičnoj analizi, predstavljaju naročitu vrijednost i otvaraju nove mogućnosti prevashodno u kontekstu pobijanja neistina koje su posljednih godina razvijale pod patronatom rastućih nacionalizama na prostoru Balkana. Priča o elementima zajedničke prošlosti ipak je jedna od osnovnih smjernica za implementiranje odlučujućeg utiska na planu zbližavanja ljudi koji su se donedavno međusobno besmisleno uništavali.